Ulja bog bogova, vina grom gromova

Ma kakav advent u Zagrebu. Nema pravog Božićnog domjenka bez domaćeg ozračja, dobre spize, pisme i zafrkancije, kaže Anđelo Joso Baljak iz Lovinca. On je jedan od 20-ak aktera nesvakidašnjeg, spontanog druženja koje se ovih dana odvijalo u obiteljskoj konobi Dragana Čuline poznatijeg po nadimku Škrce u zaselku Donje Grusi u Briševu, općina Poličnik.

Sve domaće iće i piće

"Sve su ovo naši vridni ljudi. Dobri vinari i maslinari, poljoprivrednici koji nemaju vrimena za politiku i mlaćenje prazne slame. Oni žive od svog rada", kaže Dragan, koji se i ovaj put pokazao kao dobar domaćin. Ničeg nije falilo iako po namirnice nije išao u samoposluge i lance. "Blagujemo samo domaće. Kao i inače. Tukci i tuke iz slobodnog uzgoja stigle su iz Zemunika", otkriva Škrce dok su na trpezu pristizale delicija za delicijom.

Najprije juha "s očima" od tučevine s rižima, zatim lešo tučevina s povrćem i domaćim kiselim zeljem začinjenim s mladim maslinovim uljem. Vina crna i bila... Svaki od gostiju donio je ponešto, svoje ulje ili vino, a Nado Butić, predsjednik Udruge maslinara i uljara Maslina općine Poličnik, i ovaj put dvije tegle vlastitih tek konzerviranih zelenih maslina od sorti Ascolana tenera i još neke sorte kojoj sam zaboravio ime. "Dopale su se svima". To mu je, veli, gotovo jednako drago priznanje kao i medalje koje je za svoje masline ulje dobio više puta na maslinarskim smotrama, najviše na međunarodnoj manifestaciju uljara i maslinara Maslina u Splitu.

Upitan za dosege ovogodišnje maslinarske sezone Bili, kako Butića zovu u rodnom Briševu i drugdje gdje ga znaju, odgovora: "Prosječna i to na cijelom području općine Poličnik. U nekim djelovima podbacila je orkula, talijanske sorte ponijele su dobro, pogotovo gdje nije bilo paunovog oka. Kvalitet ploda ove godine je iznimno dobar, vrhunski". Malo se kasnilo s berbom zbog viška vlage od obilnih kiša u drugoj polovici rujna. Ono malo bure i sunčanih dana dobro je došlo za kondenzaciju ulja, kaže Bili. Plodovi zdravi, bez ijednog uboda, a ulja mahom vrhunska. Ekstradjavičanska. Iznenađuje jedino što nisu izraženije pikantna, što se očekivalo nakon velikih ljetnih žega i suša. Kemijski parametri su besprijekorni, kaže Butić koji je i član profesionalnog panela za ocijenjivanje maslinovih ulja Olea Zadar.

Imam dovoljno ulja i vina, crnog i bilog za moju obitelj i prijatelje. Ulje mi je bog bogova, a vino grom gromova, kaže duhoviti Grgurica.

"Naši maslinari će nastaviti osvajati odličja na svim natjecanjima", uvjeren je Butić ne krijući zadovoljstvo što udruga kojoj je na čelu okuplja više od stotinu maslinara s područja općine Poličnik.

Njegovo mišljenje dijeli i Srećko Romić, nekada golgeter, jedan od ponajboljih briševačkih nogometaša svih vremena, a sada vrsni maslinar, čija ulja osvajaju najviša odličja gdje se kod pojave. "Maslina ne traži samo pažnju nego i ljubav", kaže Romić. Njegovi maslinici su ogledni. Sređeni kao iz udžbenika. Zadovoljstvo svojima ne krije ni Josip Grgurica, jedan od osnivača Masline.

Darovi Josipa Grgurice

"Ja san super zadovoljan. Nema većeg zadovoljstva nego kad se nađu ljudi koji znaju raditi i sebi dati oduška", kaže Grgurica. Na svom obiteljskom gospodarstvu u Poličniku ima 100 maslina, 75 smokava i 1200 loza.

"Imam dovoljno ulja i vina, crnog i bilog za moju obitelj i prijatelje. Ulje mi je bog bogova, a vino grom gromova", kaže duhoviti Grgurica, koji je među prvima zasadio modernu plantažu smokava koje se danas na području Zadarske županije prostiru na više od 70 hektara. Od smokava svake godine kupim 10 metara drva za zimu, 2 gudina i grožđa da bude vina za obitelj i prijatelje, kaže Grgurica koji sada u vrime Adventa sve do Božića i Nove godine dili darove. Kako kome, po zaslugama kaže Josip. Smokvenjake, suhe smokve, bočicu ulja, vina..

Bog nam je dao sve, dobru klimu i plodno tlo. Svaka obitelj u Ravnim kotarima, najvećem polju u Dalmaciji, može imati svog zelja, blitve, kumpira, jaja, ulja, vina. "Svi imamo svoju njivu, el tako, pa ko nema u svom vrtlu kaula, blitve i ostalog zimskog povrća - nije čovik“. Znaš li ti koliko obitelji nema svoju trišnju ili smokvu?! Poličnik ima samo tri krave, Lovinac jednu. El to Bogu plakati", govori Grgurica.

A zašto nema? Neću u politiku. Neka se o tome staraju oni koji su krivi što današnje neviste više vole ići u supermarkete di je sve po 9,99 kuna nego isto to proizvesti na obiteljskom imanju, kaže Grgurica.

On je i majstor vica, dosjetke. Ispričao ih je više od kojih izdvajamo ovu: Dikljanac na fešti u susjednom selu za stolom gurka laktom unuka i govori mu na uho: "Jedi!" Unuk će: "Već sam sit!" na to did njemu: "Trpaj u džepe", a mali odgovori: "Već su puni".

Grgurica je i dobar pjevač. Zna i zaorcati po starinski, a kako to izgleda pokazao je u duetu sa Anđelkom Josom Baljakom i u konobi kod Škrce.

Baljaci i njihovo imanje

Baljaci iz Lovinca su do 1956. godine bili jedna obitelj. Imali ukupno 76 hektara zemlje sa šumom. Onda se imanje razdililo na četvero braće. Svakom oko 18 hektara.

"Ja sam od svog pokojnog oca Jerolima nasljedio 16 hektara, a još sam dokupio od stričevića Ratka 7,5 tisuća kvadrata. Tu sam posadio 240 stabala maslina. Ukupno sa sinom Jerolimom, koji živi i radi u Rijeci imamo 800 stabala maslina. Stariji sin Boško ima svoj OPG, svoje masline i strojeve, poljoprivredne i građevinske", pripovida Anđelko, koji uz masline uzgaja vinograd i 90 stabala voćaka - trešanja, smokava, kruška.. Sve u ekološkoj proizvodnji. "Ima sam i 2 ha oraha, ali nisu uspjevali zbog bure i posolice pa sam ih posika", dodaje Anđelko Joso Baljak.

Njegov stričević Tomislav Baljak ima 1500 panja vinograda i 110 maslina. Zasadit će, kaže, još 40. On je više puta nagrađivan kao vinar, osvajao odličja na degustacijama u Stankovcima i Polači. Za ulje na međunarodnim manifestacijama Noćnjaku i Maslini dosad je osvojio 2 srebrne i 4 zlatne medalje. "Ove godine su masline podbacile, ali plod je bio zdrav, a ulje vrhunsko", govori Tomislav

Kese, gušticiri i premudiri

Ista ova družina okupljala se više puta godišnje i kod njega u Lovincu, ne samo u kući nego i obližnjoj šumici. Okrenu janjca na ražnju kad je lipo vrime.

"Okupimo se i zapivamo kao i večeras ode kod Škrce. . Nema većeg blagoslova. Ko more platit ovu zafrkanciju i smih", opetuje Josip Grgurica. Druženju se, kao i ovaj put, rado odazivaju Mate, Šime i Božo Barić, također uspješni polički maslinari. Ovaj put izostao je Stipe Marinović koji je do odlaska u mirovinu vodio dućan u Poličniku. Miris maslinovog ulja i zov zavičaja privukao je i Nikolu Lončara iz Austrije gdje je radio punih 40 godina.

Karizmatičnog Dragu Šoštarića Zeku nekadašnjeg urednika fotografije u kultnom Danasu, koji su u međuvremenu posvetio marikulturi, uzgoju ribe i školjaka, ovaj put je omela nezgoda na poslu.

Uz Škrcu, vinogradrima i maslinarima uvijek su pri ruci Branko Zrilić i Frane Jović, majstori i za poljoprivrednu mehanizaciju. Branko je brat pokojnog Ive Zrilića, vrsnog grafičara koji je ostavio duboki trag u zadarskom tiskarstvu. Ovih dana obilježena je 13. obljetnica njegove prerane smrti. "Obe kćerke su mu se udale", znakovito priopćava Ivin brat Branko.

Možda druženje i nije sve, ali bez druženja - sve je ništa.

Za riječ se javio i sveučilišni profešur Ante Kolega Bage koji je u svojoj zdravici posebno naglasio: "Svaki naš poljodjelac koji skrbi o svom imanju i svojoj obitelji ujedno je i veliki domoljub. Vi to jeste i zato vam svaka čast", rekao je Bage i pobrao pljesak. Govorio je i o gušticirima, premudirima, punjenju i pražnjenju kese, ali ovo potonje - nije za javnost.

To potvrđuje i Nikola Marinović, sve poznatiji pjesnik, klapski pjevač i predsjednik klape Koporan.

Ništa bez druženja

"Drago mi je kad me pozovu. Ovakva druženja su sve rijeđa zato imaju posebnu vrijednost", kaže Marinović koji je predvodio pjesmu i u Škrcinoj konobi.

Od pjesama pod bas, preko domaćih šlagera i evergrina do klapskih pjesama kao što su Ne diraj moju ljubav, Noćas ću pod sviću bacit peškafondo.."Neka se uz ravnokotarske pisme i poeziju u konobi osjeti i zeru klapskog štiha", kaže Nikola uz karakterističan osmijeh. U opuštenom ozračju uz domaće iće i piće, ugodne razgovore, pjesmu, šalu i smijeh vrijeme brzo prolazi.

Zadovoljni svi, domaćin i druželjubivi gosti pa će ubrzo uslijediti i novi susret u konobi kod Dragana ili negdje drugdje. Nije bitno, bitno je druženje, da razmijenjujemo iskustva, znanja i učimo jedni od drugih. Ili, kako na kraju reče Tomislav Baljak, možda druženje i nije sve, ali bez druženja - sve je ništa.

Foto: Arif Sitnica