Utjecaj hladnoće i stresa na sušenje voćaka

Razlozi zbog kojih se suše voćke mogu biti veoma različiti i kompleksni.

Uvodnim člankom o sušenju voćaka zagrebali smo površinu te obradili utjecaj vlažnosti u tlu i visokih temperatura i suše na smrt stabala voćaka. Sada nastavljamo prenoseći tekst Neformalne savjetodavne službe o utjecaju hladnoće i mraza na sušenje voćaka.

Hladnoća i mraz

Štete od mraza mogu biti na svim dijelovima voćki, ali su najopasnije na donjem dijelu stabla, ili na korijenu u blizini površine tla. Koštuničavo voće (breskve, šljive, marelice i višnje) osjetljivo je na mraz na mjestu spajanja glavnih grana i debla. Manje grane i grančice mogu pretrpjeti znatnu štetu, dok se stabla obično oporave nakon izmrzavanja. Štete od niskih temperatura uglavnom nastaju na unutarnjem dijelu kore, jer njen vanjski dio čine mrtve stanice pa se ozljede ne primjećuju, osim ako ne dođe do pucanja ili odvajanja kore. Zdrava, neoštećena unutarnja strane kore je zelenkasto žute boje, dok je mrazom oštećena smeđa.

Zašto se voćke suše?

Ozljede izazvane mrazom uglavnom nastaju zbog naglog zahlađenja u razdoblju blažih vremenskih uvjeta. To se može dogoditi u jesen, zimu ili proljeće te štete od mraza nastaju kao posljedica velike razlike između dnevnih i noćnih temperatura, posebice kada su dani relativno topli, a noći vedre i vrlo hladne. Oštećenja nastala niskom temperaturom pogodna su za daljne štete izazvane insektima i bolestima.

Štete od niskih temperatura i mraza najčešće se zapažaju na nepovoljnim lokacijama voćnjaka, odnosno mjestima gdje se hladan zrak (koji je teži od toplijeg) zadržava zbog loše zračne drenaže, mraznih džepova i zračnih barijera (živice, nasipi, ceste, zidovi i dr.) koje sprječavaju strujanje (premještanje) hladnog zraka. Štete je moguće umanjiti zaštitom stabala (omatanje folijom, nagrtanje malča oko stabala i drugim mjerama).

Mineralni ili nutritivni stres

Mineralni stres je posljedica manjka ili suviška dušika, fosfora, kalija, niske ili visoke raspoloživosti Ca, nedostatka bora, ali i toksičnosti Al i Mn itd. Manifestira se pojavom simptoma manjka ili suviška biogenih elemenata, ali u tom trenutku već je nastala šteta te je manje rizično osloniti se na folijarnu i kemijsku analizu tla.

Svaki od tih stresova ima kompleksne, ali različite interakcije sa svojstvima tla ili klime, jednako kao što su i različite adaptacije na takve uvjete, npr. specifičnost morfologije i fiziologije korijena (arhitektura, izlučevine) te različite interakcije metabolizma s pojedinim elementom ishrane. Trenutni konceptualni modeli biljnog odgovora na limite u ishrani su nepotpuni, ali je jasno da postoji značajna genetska varijacija u biljnim odgovorima na mineralni stres. Također, kemijski čimbenici su općenito značajniji (npr. nedostatak elemenata ishrane, kiselost ili lužnatost tla, toksičnost u suvišku elemenata, zaslanjenost tla) u odnosu na fizikalna ograničenja (dubina soluma, retencija tla za vodu).

Nedostatak dušika

Voćke rijetko umiru izravno od nedostatka dušika. Naime, slabo opskrbljene voćke dušikom podložne su oštećenjima od mraza, pojave štetnika (npr. svrdlaša) i bolesti. Lišće voćaka koje pate od nedostatka dušika je malo, rijetko i žute do svijetlo zelene boje (klorotično).

Nedostatak fosfora i kalija

Deficit fosfora očituje se u slabijem porastu mladica, usporenijem otvaranju lisnih i cvjetnih pupova, a moguće je i odumiranje postranih pupova. U vrhovima mladica pojavljuje se rozetast rast. Lišće je tamno zelene boje, uz pojavu brončanih mrlja i kožnate teksture. Purpurna obojanost javlja se na lišću, peteljkama i mladicama, a plodovi imaju površinske defekte uz slabiju čvrstoću.

Nedostatak kalija uzrokuje pojavu smeđe boje (nekroza) na rubnim dijelovima listova, dolazi do uvrtanja lista prema unutrašnjosti stvarajući oblik lađice, plodovi voćaka su manji, slabije obojani i s manje kiselina (što značajno utječe na nutritivnu i konzumnu vrijednost) te je česta i pojava prijevremenog opadanja plodova.

Opskrbljenost voćnjaka mikroelementima

Za normalan rast i razvoj voćaka, osim makroelemenata, biljci su neophodni i mikroelementi (Fe, Zn, Mn, B, Cu, Mo, Cl i Ni). Njihova uloga objašnjava niz pojava koje su dovodile do morfoloških i fizioloških promjena na biljkama, a za koje se često mislilo da predstavljaju bolesti izazvane mikroorganizmima. Mikroelemenata u biljkama ima u količinama manjim od 0,1% te je njihov nedostatak vrlo uočljiv.

U uvjetima nedovoljne opskrbljenosti voćaka željezom, dolazi do pojave željezne kloroze koja se manifestira kao međužilna kloroza. Lišće voćaka ima nizak sadržaj škroba i šećera, plodovi su manji (odgođeno je sazrijevanje, manje vitamina C, manje šećera) sa smanjenom nutritivnom kvalitetom. Simptomi nedostatka cinka uočavaju se kao interkostalna kloroza (međužilna kloroza), sitnolisnost i stvaranje rozetaste forme mlađeg lišća (skraćenje internodija), a u slučaju jačeg i dužeg deficita počinje defolijacija vrhova i postupno sušenje mladica. Deficit bora uzrokuje odumiranje vršnih pupova, odumiranje vrhova glavne stabljike, smanjenje internodija, deformaciju lišća (lišće je često naborano, zadebljano uz pojavu interkostalne i rubne kloroze), krastavosti plodova, a zbog smanjene transpiracije lišće i peteljke postaju lomljive, smanjen je rast korijena, slabije je zametanje cvjetova i plodova te lošija oplodnja.

Nastavak pročitajte na sljedećim linkovima:

• Bolesti sušenja voćaka

Foto: depositphotos.com, @Rafinade