Željko Durić spojio sport i voćarstvo - ali kruška ide u rakiju

Da sport i voćarstvo mogu ići jedno uz drugo pokazuje primjer Željka Durića, profesora fizičkog vaspitanja koji, u Mišinom Hanu, nedaleko od Banjaluke, na površini od 1,2 hektara, uzgaja krušku. Voćnjak je na obroncima Kozare, a čini ga nekoliko sorti. Od Junske ljepotice, Trevuške, do Santa Marije i Viljamovke.

Dugo se kaže bavi voćarstvom i svašta je doživio. Ovo nije lak posao, navodnjavanje, zaštita, rezidba, mnogo truda potrebno je uložiti. Ako se ne obavi kvalitetna rezidba nema roda i dobrih, kvalitetnih, plodova.

"Treba paziti i na prskanja, tj. kada obaviti tretmane itd. U posljednjih nekoliko godina borim se i sa klimatskim promjenama, mraz je sve veći problem", priča Željko navodeći da mu je u prošloj godini pričinio ogromnu štetu.

Plodova skoro da i nije bilo dok je u prethodnoj, 2020., iako je bilo mraza, prinos bio veći od 20 tona. Što se tiče zaštite najveći problem godinama je kruškina buva ali se, uprkos tome, kada rodi kruška, broj tretiranja svede na minimum.

"To je bila prva godina kada je kruška dobro rodila, nakon užasnog nevremena iz 2018. godine, na dan Svetog Prokopija, kada su mi vjetar i grad napravili ogromnu štetu. Čudo je kako su se kruške izvukle", prisjeća se profesor.  

Nije lako prodati rod

Te, 2018. godine, na dugačkom, a uskom potezu, od Prijedora do Prnjavora, nikada nije pao tako jak grad. Veličina leda bila je teniskih loptica, ali šiljatih. Oštećeni su i krovovi i fasade na kućama, ne samo voćnjaci. I, ako se može reći "nažalost u toj godini nije bilo mraza", pa je stradao rod na stablu.

Zašto su se naši preci prema drvetu kruške odnosili s poštovanjem?

Željko prvu klasu plodova prodaje prijateljima, po prodavnicama i marketima. Isto tako dio roda ostavlja i za rakiju po kojoj je poznat u gradu i okolini.

"Imam svoj način pravljenja rakije. Svi koji je probaju su zadovoljni i to mi je najvažnije. Inače, najlakše je od krušaka napraviti i nju je najlakše prodati. Kada imaš plod prve klase, bez obzira ima li je dovoljno na tržištu ili ne, teško ga je prodati jer otkupna cijena često nije zadovoljavajuća. Gleda se svaka packa na plodu, zato je najbolje kada se ukomi i ispeče", kaže Durić.

Posadio i dunju

U poslovima na imanju pomažu mu supruga i djeca koja su doduše još mlada da bi obavljali teže poslove. Željko posjeduje i svu neophodnu mehanizaciju za sve poslove koji su potrebni da se obave u voćnjaku. Osim krušaka uzgaja i nešto šljiva i jabuka, a ove godine, posadio je i 90 dunja.

"Posadio sam kajsije, ali skoro nikada nisu rodile, što zbog bolesti, što zbog mraza. Zato sam odlučio da posadim dunju koja izbjegava mrazeve jer kasnije cvjeta, a rakija koja se od nje pravi je kvalitetna i može da se proda po dobroj cijeni", priča ovaj voćar.

Osiguranje od mraza dobar potez

Da bi se koliko-toliko lakše izborio sa posljedicama mraza Željko je i osiguravao voćnjak što je, po svemu sudeći, najbolji način da se podnese stres koji vlasniku učini mraz. Nije potrebno dežurati u voćnjaku, a ako je temperatura bila niska i mraz dugo trajao, veća je šteta na plodovima, ali i iznos koji se dobije od osiguravajućih kuća, kao odšteta.

Još je povoljno i to što Ministarstvo poljoprivrede Republike Srpske sufinansira premiju osiguranja od elementarnih nepogoda, među kojima je i mraz, što ovu mjeru, u finansijskom smislu, čini još povoljnijom po voćare.