Zimska rezidba jabuke - izolacija vrhova provodnice

Pravilan izgled stabla jabuke u intenzivnom uzgoju treba nalikovati na stablo smreke, dakle, treba biti konusno. Ogranci, koji nose rodno drvo, trebaju biti jači, deblji i duži u donjim etažama, a sve kraći i tanji u gornjim etažama, kako bi se osigurao funkcionalan raspored izmjene energija u krošnji i osvjetljenje čitavog dijela krošnje. To je vrlo važno i kod ostavljanja jednogodišnjih grana. U donjoj etaži one moraju biti jače, dužine 20-50 cm, a u vršnim etažama 10-30 cm.

Jedna od posebnih osobina drveća je da su vršni pupoljci uvijek dominantni nad lateralnim pupoljcima (apikalna dominantnost) te se zbog toga javlja njihov pretežni rast, od sredine do vrha grane (akrotonija). Nasuprot tome postoje mezotonija i bazitonija koje su više izražene kod grmova. Jabuka je također akrotona vrsta, što znači da ima najveću koncentraciju hormona rasta u vršim pupovima, odnosno u vršnom dijelu krošnje.

Stoga je od vrlo velike važnosti održavati kontrolu bujnosti vrhova i sprječavati da oni preuzmu dominaciju nad voćkom. To se najčešće i najlakše provodi zimskom rezidbom poznatom pod nazivom "izolacija vrha provodnice".

Kako je vrh uvijek najbujniji dio voćke, treba na njemu ostaviti što manje točaka rasta, i to onih najslabijih. Na taj se način energija rasta više skreće u donje etaže i urod prve klase se održava u nižim etažama, koje se lakše beru, a time je i sama krošnja bolje osunčana.

Svako stablo jabuke uvijek se reže od vrha prema dolje

Svako stablo jabuke uvijek se reže od vrha prema dolje. Prvo i osnovno je da se na vrhu drveta, za novi vrh, odabere jedna kraća jednogodišnja granu sa zdravim terminalnim pupom, koja se nalazi na dvogodišnjem drvetu, a ova na trogodišnjem drvetu. Poželjno je da se između godišta nalaze i kutovi, koji tada još više usporavaju kolanje sokova.

Zatim se s vrha drveta počiste rezidbom tzv. vodopije i sve jače i veće grane, tako da ostanu sve do trogodišnjeg drveta u nastavku centralne provodnice samo slabo i umjereno bujne položenije jednogodišnje grane (20-30 cm), koje u narednoj godini diferenciraju cvjetne pupove, dok u godini nakon toga rađaju.

Naravno, uz par dvogodišnjih, koje već imaju diferencirane cvjetne pupove. Tim postupkom može se najbolje obuzdati bujnost i akrotonost vrhova voćke. Postupak treba provoditi od početka, kada voćka dostigne maksimalnu visinu, pa sve do krčenja nasada.

Voćka, jabuka, orezana na taj način, ima najbolju izmjenu energije, dobru obnovu donjih etaža i najbolje osvjetljenje u krošnji.

Problemi nastaju kada se taj postupak ne provodi od početka podizanja nasada, kada se centralna provodnica debla digne prebrzo iznad zadnje žice u nasadu i odmah poveže za najvišu žicu. Sve što izraste iznad, samo se reže dugim škarama od tla. Time vršni dio provodnice prebrzo postane predebeo i onemogućen je prijelaz rezidbom sa starijeg do jednogodišnjeg drveta (4-3-2-1). Deblo se ne sužava proporcionalno prema vrhu, već izgleda poput bandere, s gomilom vodopija na vrhovima.

Kada je jednom provodnica debla privezana za gornju žicu, teško se odlučiti za povratni rez ispod mjesta vezivanja (potrebna jaka pila) i ponovno novo vezivanje za gornju žicu. Stoga je od velike važnosti već u početku podizanja voćnjaka voditi brigu o izolaciji vrhova provodnica.

Previsoko postavljanje zadnje žice 

Ako u nasadu postoje stabla previsoko dignuta, a preslabe su bujnosti te u donjim etažama nema zadovoljavajućeg rasta, također je potrebno sniziti vrh provodnice i nastaviti s dizanjem iste tek nakon što se donje etaže popune s novim ograncima i rodnim granama.

U praksi se nailazi i na problem previsokog postavljanja zadnje žice. Žica je postavljena svega 50 cm do 1 m ispod protugradne mreže te je vezivanjem debelog vrha provodnice za gornju žicu onemogućeno pravilno izvođenje izolacije vrha provodnice. Najjednostavnije, a ujedno i najgore rješenje, je šišanje tih vrhova s dugačkim škarama s tla, prilikom čega se nehotice ostavlja veliki broj pritajenih čepova, "reznika" na "banderi", koji produciraju sve više i više vodopija na vrhovima.

Najgornja žica podnosi često i najveći teret kod saginjanja voćke pod urodom. Stoga je od vrlo velike važnosti da se postavi na pravilnom mjestu, najmanje 1 m ispod protugradne mreže.

Ne postoji pravilo da, ako je vrh provodnice povezan za zadnju žicu, tako treba trajno ostati. Kada se tijekom zimske rezidbe uoči mogućnost vraćanja (pilom) na povoljniju granu, koja će voditi boljoj izolaciji vrha provodnice, ne smije se okolišati već treba vrh odrezati pravilno.

Najgornja žica podnosi često i najveći teret kod saginjanja voćke pod urodom. Stoga je od vrlo velike važnosti da se ta žica postavi na pravilnom mjestu, najmanje 1 m ispod protugradne mreže, tako da se tijekom eksploatacije voćnjaka može uredno i redovito rezidbom obnavljati vrh provodnice te da nakon rezidbe treba što manje ponovno vezati nove izolirane vrhove.

U prebujnim nasadima, gdje je najčešće sorta na podlozi M9 prešla na vlastiti korijen, moguće je neposredno pred opadanje lišća provesti izolaciju vrhova provodnica te rezidbom vodopija s vršnih etaža spriječiti da se dio hranjiva povuče u deblo i korijen. Na taj se način može djelomično utjecati na smanjenje bujnosti, čime se dobije produženje vremena potrebnog za provedbu rezidbe i mogućnost da se "popravljaju“ vrhovi, kod kojih je potrebno jače odstranjivanje debljeg dijela. Ranu je poželjno premazati voćarskim voskom ili barem premazati bakrenim preparatima. Ako prijeti opasnost od retrovegetacije (duga i topla jesen), to nije poželjno obaviti.

Izvor: www.savjetodavna.hr