Derivati fenoksi sirćetne kiseline (2,4- D i 2,4,5 – T) otkriveni su početkom Drugog svetskog rata (1940), namenjeni za izvođenje borbenih operacija. Kao takvi odmah su dobili oznaku TOP SECRET i bili čuvani u najvećoj tajnosti. Zahvaljujući domišljatosti jedne od radnica tajnih istraživačkih centara (J. V. Mičel) koja je strogo čuvanim sredstvom, suzbila obilje maslačaka, u travnjaku, u neposrednoj blizini kampa u kojem je boravila, počela su dalja istraživanja i prva primena herbicida. Ovi rezultati bili su nagoveštaj novog, boljeg vremena u poljoprivredi. Po svojoj strukturi predstavljaju derivate sirćetne, propionske ili butirne kiseline s jednim, dva ili tri atoma hlora. I sama činjenica da su i danas, nakon 70 godina prisutni na tržištu, u velikom broju aktivnih materija (7) i još većem broju preparata, jasno govori o njihovoj efikasnosti, sigurnosti i ekonomičnosti. Ti preparati na biljke deluju poput regulatora rasta ili biljnih hormona (indol–3 – sirćetne kiseline). Biljni hormoni u malim količinama (auksini, indoli) regulišu rast ćelije i njeno izduživanje. U velikim količinama u biljci izazivaju nekontrolisani rast, prekid sinteze proteina, deobu ćelija i zaustavljanje svih tokova u biljci. Često se nazivaju i hormonskim ili auksin herbicidima ili regulatorima rasta. Najvažniji herbicidi iz te grupe su: 2,4- D i MCPA. Masovno se koriste u postu za suzbijanje širokolisnih korova u žitaricama, kukuruzu, na livadama i pašnjacima. U Americi i Kini 2,4 – D (1982) korišćen je i kao zemljišni herbicid, iako se u zemljištu vrlo brzo razgrađuje. Tretman je obavljan dve nedelje pre setve soje. 2,4,5 –T je nakon masovne primene i ograničenja (dioksin) prestao da se proizvodi. Vrlo slični ovoj grupi su derivati fenoksibutirne kiseline (MCPB). Za njih je svojstveno da nemaju herbicidnih osobina u izvornom obliku (svi derivati butirne kiseline). Njihovim usvajanjem biljke podležu procesu beta oksidacije (gubi dva atoma ugljenika) i iz butirne prelaze u herbicidno aktivnu sirćetnu kiselinu. Ovaj primer se u literaturi često pominje kada se objašnjava pojam selektivnosti ili tolerantnosti. Danas su uglavnom prisutni u složenim preparatima u formi izomera (P). U zemljištu se brzo razgrađuju (1-4 nedelje). Opasni su kada se sredstvo kojim se prskaju korovi prenese na druge (širokolisne) kulture. Verovatno je da se početne reakcije biljke na prisutnost ove grupe herbicida odvijaju u dva smera. U prvoj etapi dolazi do brze acidifikacije (zakiseljavanja), i to približno unutar prve minute i gubitka ćelijskih zidova. Druga etapa koja sledi 30-45 minuta, nakon tretiranja povezana je sa sintezom nukleinskih kiselina. Niske (normalne doze) biljnih hormona regulišu sintezu nukleinskih kiselina i pretpostavlja se da su za njih odgovorni enzimi poznati kao RNA polimeraze. Na kraju nastaju RNA i proteini. U meristemskim tkivima, visoke doze biljnih hormona zaustavljaju sintezu RNA, pa samim tim i proteina. Ukupni rast biljke je zaustavljen. Suprotno tome, visoke doze biljnih hormona u starijim tkivima stimulišu sintezu RNA pa tako i proteina. Nenormalne pojave na biljkama izazvane nekontrolisanom deobom ćelija (mnoge tumoraste tvorevine) na kraju dovode do začepljenja provodnih tkiva i postepenog odumiranja. Simptomi delovanja ovih herbicida najčešće su opisani kao: hipertrofije i epinastije ili uvijanja stabljike i listova (rukavci).