Amna Popovac: Povratak selu i zdravom uzgoju namirnica me spasio

Ljubav prema prirodi mnogima od nas usade roditelji još u djetinjstvu. I naša sagovornica, Amna Popovac, aktivistica, poduzetnica, jedna od prvih članica kampanje "Ja sadim, a ti?" u okviru projekta "Misli o prirodi" kojeg implementira CPCD, a podržava Švedska i kako kaže entuzijasta, sa majkom i ocem radila je u voćnjaku i vinogradu koje su imali na selu. Vremenom, sestra i ona preuzele su brigu o njihovom imanju u kojem sada žele što više uživati.

"Naravno da sam kao srednjoškolka izbjegavala odlaske na selo što je više moguće, ali se s vremenom taj stav promijeni. Sada svo slobodno vrijeme provodim u voćnjaku, vinogradu i bašti i uživam u njihovim raznim fazama tokom cijele godine", priča nam ova svestrana žena.

U ovo pandemijsko vrijeme, u kojem smo dosta poslovnih obaveza prebacili na online, kaže da joj to omogućava da više nego obično vremena provodi napolju. "Manji broj poslovnih putovanja i održavanje sastanaka preko internet aplikacija ostavlja više vremena za vrt", kaže nam Amna.

Sastojke za salatu uberite u svojoj bašti

Kontakt sa prirodom je izuzetno važan za kvalitetan život. Radeći na otvorenom polju, čovjek se oslobodi stresa nakupljenog tokom radnog vremena, vrati organizam u ravnotežu i spreman je za nove izazove.

Prema njenom mišljenju, uz to kao bonus dođu prednosti što znate šta jedete, odnosno, sigurni ste da niste raznim otrovima prskali voće i povrće, da bi bilo lijepo oku i dobro za prodaju.

Sanja Đermanović: Uz permakulturu sam postigla sklad i mir

"Nema ništa ljepše nego sastojke za salatu ubrati iz bašte, umjesto ih tražiti u frižideru. Ili džem praviti od netom ubranih trešanja, višanja, dunja...".

Popovac uzgaja svo povrće, voće, jagode i vinovu lozu za sebe i prijatelje u vlastitim zasadima, što kako ističe pomaže joj održati mentalnu ravnotežu u svakodnevnom životu.

Dodaje da joj se veoma sviđa ideja permakulture jer je upravo ovaj koncept zasnovan na uzgoju namirnica u saradnji sa prirodom. "Korištenjem što manje ili totalnim izbacivanjem pesticida, a uz pomoć prirodnih pripravaka od luka, sapuna, mlijeka ili bioenzima, moguće je otjerati sve napasnike i uzgojiti kvalitetno voće i povrće", objašnjava za Agroklub Amna.

Uzgoj različitih vrsta na jednom mjestu

Na pitanje da li se bavi posebno uzgojem neke određene vrste, priča nam šta sve radi na svom malom obiteljskom imanju, koje neki nazivaju i "botanička bašta" jer imaju razne sorte trešanja i smokava kao i od najranije do najkasnije sorte grožđa - za vino, rakiju i stolno.

"Voće i povrće proizvodimo uglavnom za svoje potrebe, a viškove dijelimo sa prijateljima. Naravno, oni nama daju svoje, tako da nemamo potrebu kupovati sve ono što uspjeva u našim krajevima".

No, prema njenim riječima, kako trešnje, višnje i vinograd svake godine sve više rode, onda viškove prodaju. Uglavnom imaju svoje stalne i stare mušterije koji sa povjerenjem kupuju poljoprivredne proizvode već duži niz godina.

Pored imanja na selu, ističe, ima i malu baštu u Mostaru, koja joj služi za razna eksperimentisanja tako da u centru grada uzgaja povrće za sebe, a u skladu sa pravilima permakulture. Ima svega, od paradajza, paprike, patlidžana, raznih sorta salate, začinskog i ljekovitog bilja, jagoda... jedan pravi miks svega. 

Biljke čuvaju jedna drugu, ne treba ih prskati

Uz savjete ekipe EkoDizajn i permakulturnog imanja Nešto Više, a o kojem smo pisali na našem portalu, kao i uz pravilan odabir dobrih i loših susjeda, uspjeva uz minimalno zalaganje uzgojiti zdrave usjeve.

"Nemamo potrebe prskati povrće otrovima, da bi otjerali insekte, dovoljno ga je posaditi sa dobrim susjedom da ga čuva", savjetuje ova iskusna baštovanka, naglašavajući da su nju naučili da biljke vole da se druže i rastu štiteći jedna drugu, baš kao što jeste i u prirodi.

Zanimljivo je gledati kako vam priroda vraća najukusnijim plodovima, kada se prestanete boriti protiv nje. Kako kaže, sada zna da bosiljak najbolje raste kada se posadi uz paradaiz, da luk i salata idu jedno uz drugo, a ne posebno, a da bijeli luk osim što dobro raste između jagoda, štiti ih od nametnika.

Pored značajnog iskustva i znanja o radu u bašti, Amna je i veliki aktivista koji se zalaže za čist Mostar, za zdrav i kvalitetan život i okoliš. Pitali smo je u kojoj mjeri uspijeva da realizuje svoju zamisao i da li u tome ima neophpodnu podršku.

"Sve više ljudi shvata da uništavanjem prirode ubijamo sebe, ali dosta njih ne zna kako da zaustavimo proces uništavanja prirode", poručuje ona.

Permakultura omogućava proizvodnju vlastite hrane, a ostavlja prostor i za druge aktivnosti

U Mostaru postoji više manjih grupa, po kvartovima, u koje su se ljudi organizovali da očiste i održavaju jedan dio javnog prostora u gradu. Tako, prema njenim riječima, imate građane koji su ponovo formirali plaže na Neretvi, napravili parkove od neuređenog prostora između zgrada ili rade redovne akcije održavanja trim staze u Mostaru (popularna Trimuša).

"Dakle, ljudi prepoznaju značaj uređenog okoliša, ali vladajuće strukture ništa ne poduzimaju u smislu sistemskog rješavanja problema koji nastaje na legalnim i ilegalnim deponijama".

U kojem god pravcu krenete izvan grada, čim izađete iz stambenog područja, ugledaćate neku od ilegalnih deponija. To su gomile smeća pored puta, koje nastaju kada ga oni nesavjesni među nama izbace iz auta. "Ne mogu shvatiti kako ne pomisle da to smeće neće nikuda otići dok neko drugi ne dođe, pokupi ga i odnese na odlaglište ?! Ne mogu shvatiti kako neko može auto gumu zakotrljati u Neretvu ili Bunu", ogorčeno se pita Amna.

Kako riješiti ogroman ekološki problem ?!

Smatra da trebamo raditi najviše sa mladim ljudima jer joj se čini da jedino odgojem novih generacija, koje poštuju prirodu možemo nešto i promijeniti. Oni će onda "preodgojiti" ove starije, da počnu razmišljati o posljedicama svojih loših navika.

"U Mostaru imamo i ogroman ekološki problem koji nam pravi takozvana legalna deponija Uborak. Ona je izgubila okolišnu dozvolu u decembru 2019. Zato što iz nje ističe nefiltrirana otpadna voda, što je ustvari kiša koja prođe kroz tone smeća, uključujući tu i životinjski i medicinski otpad i ulijeva se u Neretvu", otkriva naša sagovornica, ističući kako onda tom vodom, zagađenom raznim kancerogenim tvarima, ljudi nizvodno zalijevaju bašte, misleći da zako uzgajaju "organsko povrće.  

Dodatno, rijeka Neretva sve te opasne materije nosi sa sobom do Opuzena, gdje rastu najveće plantaže mandarina na Jadranu. Mandarine zalivene otrovanom vodom završe na policama EU marketa, opet kao "ekološka hrana".

"Domaće vlasti, na nivou grada Mostara i Hercegovačko - Neretvanskog kantona, nisu ništa uradile do sada da ovaj problem riješe. Čak šta više, imaju namjeru da prošire kapacitet deponije Uborak, bez investiranja u filter otpadnih voda", naglašava Popovac, dodajući da jedna od posljedica ovog lošeg rada pomenute deponije, jeste enorman porast kancerogenih oboljenja u Mostaru, a najviše u okolini Uborka. 

Vjerovatno je veliki porast bolesnih i nizvodno od Mostara, ali za to nemamo podatke, ocjenjuje.

Imamo dovoljno nezagađene vode i zemlje

Trebamo shvatiti da smo svi dio jednog ekosistema i da nemamo rezervnu planetu. Ako nastavimo sa ovakvim agresivnim uništavanjem prirode, sami ćemo sebe istrijebiti.

"Vrijeme je da se nadležni uključe u rješavanje ovog problema, a ljudi već dovoljno prave pritisak na terenu, da bi se ovaj izazov sa kojim se suočavamo morao početi uskoro rješavati", odlučno zaključuje naša sagovornica. 

Na pitanje kako se to može lokalno stanovništvo pokrenuti i doprinjeti okolišu, kaže da ljudi trebaju shvatiti da sami sebe ubijaju svaki put kad iz auta izbace kesu smeća pored puta. Bar danas imamo kontejnere u svakom kvartu. Ako ste mogli smeće dovesti do ilegalnog odlagališta, onda ga možete još malo voziti do prvog kontejnera, zar ne ?! Bar tako radi ona i njeni poznanici.

Potrebno je raditi sa novim generacijama, podići svijest o značaju zaštite prirode, da bismo zaustavili dalje uništavanje prirode. Mi još uvijek imam dovoljno nezagađene zemlje i vode da možemo uzgajati hranu za sebe, a ko se više potrudi, može i živjeti od toga.

Cvijeće u saksiji zamijenili paprikom i paradaizom

A koliko je ova korona godina uticala da se promjeni svjest o zdravom načinu ishrane i sve većem okretanju prirodi, vraćanju na selu i poljoprivredi, Amna smatra da nam je pandemija pokazala koliko smo postali ovisni o uvoznoj hrani, iako dosta toga možemo proizvoditi.

Tokom prošle godine ljudi su sadili sve što su mogli. Prvo iz straha da će granice biti zatvorene i nećemo moći uvoziti hranu, a onda su shvatili dobrobiti obrađivanja vlastite zemlje.

"Sjećam se da su moji prijatelji cvijeće u saksijama zamijenili paradaizima salatama i paprikama, a ja sam se na par mjeseci preselila na selo i to me je psihički spasilo", otkriva nam ova hrabra žena.

Umjesto da stalno prati vijesti o brojevima oboljelih i mrtvih, brojala je koliko joj je čega niklo i kada šta treba zalijevati ili presađivati.

Misli da nam je ova korona-godina dobro došla, da nas upozori da kao ljudska rasa idemo u pogrešnom smjeru i da umjesto da živimo uništavajući prirodu, naučimo živjeti u skladu sa njom.

"Smatram da je moguće još uvijek spasiti prirodu od uništenja, a uz to kvalitet života podići na veći nivo. Potrebno je samo slušati i biti joj prijatelj, a ne neprijatelj", savjet je svima nama.

Samo tako možemo osigurati da će i nove generacije moći uživati u prirodnim ljepotama kojima se i mi danas divimo, poručuje za kraj.