Nosite si i Podravku i Petrokemiju!

Možeš tražiti koliko hoćeš, a tek kada oglasiš da prodaješ, vidjet ćeš što ti uopće i nude za tu tvoju robu. Najčešće slijedi veliko razočaranje, a onda i otrežnjenje. Vlada bi trebala pokušati prodati svoje udjele, pazite - ne cijele firme, već svoje udjele u dionicama u nekim tvrtkama.

Što se tiče poljoprivrede, to je Petrokemija iz Kutine, tvornica mineralnih gnojiva i Podravka d.d. iz Koprivnice.

Tko će lud dati novce?

Tko će lud dati novce, i to milijune da bi dobio 25% Podravke, a da onda to može mačku o rep objesiti? Ne može čak ni to. Ni postavljati ni kontrolirati Upravu. Ne može ništa. Može dobiti obavijest o godišnjem izvještaju, ili eto minimalno utjecati na neku stratešku odluku. A možda može i dobiti nešto od tih 25% dionica.

Odnosno, ako netko prodaje ostale dionice jednoga dana, mora ponuditi prvo tome koji ima i tih 25. U biti, slaba vajda od svega. Jedne godine ima dobiti, druge nema, onda opet ima nešto sitno i sve kako financijske službe namjeste i prikažu.

Kakve koristi od Podravke?

A kakve koristi uopće naša poljoprivreda ima od te Podravke. Pa kooperacija je vrlo slabo korisna za nas. Gotovo ništa. Sirovina za proizvode su uvozi. Uvijek znaju govoriti da nema na domaćem tržištu povoljne sirovine, a ništa nikada ni ne pokušavaju potaknuti i da garantiraju otkup, cijene, količine.

Sjetimo se fijaska sušionice u Vrpolju. Da je Podravka pratila taj projekt, bilo bi i uzgoja povrća na tom području, a i posla u toj tvornici. Ovako ništa. Ukratko, neka nosi taj dio Podravke što prije tko god hoće. Jer to državi stvarno ne treba. A poljoprivrednicima također ne treba. Prije će jednoga dana od nekog drugog biti koristi u Podravci negoli od ove koju stalno kontrolira politika i političke stranke.

Todorić ili Tedesci - nije važno!

Najvjerojatnije da će se naći neki kupac kojega će nekakvim političkim utjecajima natjerati da ju kupi. Bio to Todorić ili Tedesci - nije važno. I njima se može uvjetovati kupnja tih 25% dionica i da dignu kredit za to, a da lova sjedne u proračun.

Petrokemija Kutina? To se neće moći prodati. Kupiti ju može netko samo da konkurenciju drži pod kontrolom i uđe na hrvatsko tržište. A tko bi taj mogao biti? Možda premijer ili netko u Vladi zna, ali do nas ne dolazi niti jedno ime. Istina, imamo svoju tvornicu gnojiva, ali što se tiče gnojiva ono bi se proizvodilo u toj tvornici bez obzira tko je vlasnik. Ali tko da za to istrese novce? Pa koliko god da traže, mnogo je.

Poljoprivrednici od Petrokemije ionako nemaju koristi

U kutinskoj tvornici država ima skoro 80% dionica. To je mnogo. I imaju li poljoprivrednici koristi? Nemaju. Cijena gnojiva uvijek raste. Ima li grad Kutina? Ima, jer tamo radi ili je vezano uz tu tvornicu cjelokupno stanovništvo. Bi li prodajom ostali svi zaposlen? To je teško reći. Ali zasigurno taj ne bi više dozvolio političarima da postavljaju Upravu i Nadzorni odbor. A to je jako lijep kolač mnogima.

Kao zlato vrijede samo radna mjesta

Osim tih plaća i naknada pojedincima, državi ne dolazi više ni jedna lipa. Mnogo smo imali slučajeva da se država u ime lokalne zajednice, gradova i općina, odrekne zemljišta, objekata, vojarni i slično koji vrijede i više negoli ove dionice Petrokemije. Jer što vrijedi u toj tvornici? Kao zlato vrijede upravo radna mjesta. Zašto ne bi se jednostavno odrekli tih dionica u korist grada Kutine i stvar riješena. Oni neka paze na radna mjesta.

Jedino što je korisno su novci od prodaje

E sada, kod Podravke je moguće da bi netko imao i interesa da uđe u vlasništvo, ali kod tvornice mineralnih gnojiva teško. No, stvar je u tome da državi i Timovu timu trebaju novci od prodaje, a ne samo rješavanje vlasništva koje ništa ne donosi. Osim, kao što smo rekli - upravljanje i fotelje. A poljoprivrednici se tek nemaju za što boriti i trošiti živce na ove dvije tvrtke jer u njihovo ime samo se neki drugi oslade. I zato, kada se već toga nisu uspjeli riješiti Milanović i ekipa, neka se bar Tim u ime nas svih riješi toga.