Zašto lupetanjem o demografskim mjerama omalovažavaju život na selu?

Ne postoji nikakva demografska mjera koja bi učinila da je Hrvata više nego li je to danas. Nema šanse da sada zbog nekakvih demografskih mjera počnu žene više rađati i da se obitelji odluče imati umjesto jedno ili dvoje djece, pet, deset ili više. Nema nazad. Koje su to mjere sada što nude? I predsjednica, i vlada i demografi i kojekakvi znanstvenici. Oni bi smanjili porez. Onda bi za svako rođeno dijete dali nešto novaca. Primjerice pet ili šest tisuća kuna. Pa bi uveli besplatni vrtić, onda bi napravili kružne tokove, pa bi uveli 200-tinjak kuna univerzalnog dječjeg doplatka.

I oni svi to znaju, a nitko neće javno priznati. Ni vladajući ni oporbeni. Nema te mjere koja će demografski obnoviti Hrvatsku. Dakle, dati nam više djece nego li je to sada realno. Selo? Kada je selo u pitanju valjda su svi stava da sve djevojke i mladići moraju ostati živjeti u svom malom mjestu, baviti se poljoprivredom i rađati mnogo djece. E neće ići. Jednostavno zato što smo u 21. stoljeću i što živimo u Europi. Pa ni na selu! I nije mi jasno zašto političari omalovažavaju tim stavovima život na selu i ljude koji tamo žive. I oni idu u školu, gledaju TV, imaju internet, čitaju i jednako su intelektualno ravnopravni s ovima što žive u gradovima, posebice u Zagrebu.

Nije poanta proizvesti hranu, poanta je stvoriti ugodan život

Ono sve što smo na početku nabrojali je u redu. I treba još dodati. Važno je ovima koji ostaju živjeti u selu ponuditi bolje uvjete nego li su u životu u gradu. Da članovi obitelji koji rade izvan sela ili u nekom od gradova imaju autobusne veze dobre, odlične ceste, stalne brodske linije, ako se radi o otocima. Da im u selu budu porezi manji. Da jednostavno život u selu u blizini Osijeka, Rijeke, Zagreba, Varaždina i drugih gradova bude ljepši i ugodniji nego li u gradu. A o tome da će se svi baviti poljoprivredom nema ni riječi. Nema gladi. Prije 100 godina je bilo važno da svi koji žive u selu nisu gladni i da na svojim imanjima proizvedu hranu i drugo im ništa nije trebalo. Čak ni struja. E sada nije stvar samo proizvesti hranu. Sada je stvar stvoriti ugodan život.

Kada je selo u pitanju, valjda su svi stava da sve djevojke i mladići moraju ostati živjeti u svom malom mjestu, baviti se poljoprivredom i rađati mnogo djece. E neće ići.

Pa primijetili smo da je ljepši i traženiji život u malom selu u Austriji, Njemačkoj, Švicarskoj nego li u nekoj zgradi u stambenom naselju u Beču, Bernu ili Berlinu. Na filmovima gledamo kako se živi u kućama u malim selima. Ali žive tamo i profesori i liječnici i radnici i glumci, a među njima ima i netko tko ima farmu krava. Priču da ćemo u 500 kuća jednog sela imati 500 OPG-ova i 500 žena koje će umjesto jednog ili dvoje djece roditi 10 ne prolazi. I znaju političari to i prave se blesavi. Ovi oporbeni koji na tome inzistiraju i vladajući koji se pecaju na sve to pa prave neke mjere i sanjaju, ako ćemo biti grublji - takve gluposti. Nije problem živjeti u selu. Samo dajte uvjete. I ako želimo napuniti neko selo mladim ljudima ima rješenja. Nema onih ratnih.  Mi smo dijelove Hrvatske naselili nakon rata Hrvatima s Kosova, BiH i Srijema. Ali ni oni neće sada služiti kao strojevi za rađanje. I oni trebaju uvjete života. Znači, ne možemo računati da ćemo naseliti s Hrvatima iz drugih zemalja.

A ne možemo pronaći kao nekada i Slovake, Čehe, Rusine koje smo naseljavali prije 150 godina. Ali što možemo? Evo primjerice možemo kupiti u nekom selu 20 kuća i oglasiti da ćemo trajno pokloniti obiteljima s djecom koje se iz grada nasele u to i to selo. Ali moramo dati tako nešto i onima koji bi iz tog sela mogli iseliti. Za 30 tisuća eura država može kupiti dobre kuće i neka ih pokloni. Neka probaju. Košta to nešto, ali i ne baš puno. Pa bit će mladih bračnih parova koji će razmisliti. Podići kredit i kupiti stan od 50 kvadrata  u Novom Zagrebu za 100 tisuća eura, ili pak dobiti kuću u nekom selu 50-tak kilometara od toga istoga Zagreba? Ulože primjerice u dobar automobil i gorivo pa putuju na posao. Istina.

Vrtići i škole apsolutno trebaju

Istina je da ne može to baš proći ništa na nekim područjima koja su daleko od urbanih sredina. Ne ide baš ako je nešto, što bi se reklo, Bogu iza nogu. No, ipak mi se čini se da 90 posto Hrvatske čini zanimljivim za živjeti i gotovo svako selo ima u blizini grad na udaljenosti do 50 kilometara. Svakako, treba uvjetovati i dobivanje kuće ne otuđivanjem i zabrane prodaje na neko vrijeme. A iskreno rečeno u mnogim selima se za jednu plaću naših dužnosnika u Vladi, kod Predsjednice, u Saboru, može kupiti dobra kuća. Naravno da treba biti škola i vrtića. Ali i da stalno voze autobusi do grada i u škole i na fakultete. Sve se može, samo treba imati volje.

Ali ponavljam, ne tražiti da žena u tim selima bude stroj za rađanje. A iskreno i ovo lamentiranje o vrtićima u selima. Kažu da nema uvjeta. Ima. Ovi što sjede u nekim kancelarijama po općinama mogu tako voditi te općine i sjediti i kod kuće, a od njihovih se velebnih kancelarija da napraviti vrtić. Uostalom zašto načelnik i četiri zaposlenika ne bi mogli zguriti se u jednu kancelariju i u ostalima neka budu vrtići, radionici, dnevni boravci za stare ljude i slično? Čak štoviše, zašto bi načelnik uopće i sjedio u općini? On bi trebao raditi svoj posao a poslijepodne neka dođe i vidi što ima za riješiti u poslu selonačelnika.