Lucijan Trogrlić: Masline i pčele s Biokova daju vrhunska ulja i med

"Bilo bi dobro da je sličnih mjera i poticaja bilo i prije 12 godina kada sam otvorio OPG, ali nikada nije kasno", smije se Lucijan Trogrlić, maslinar i pčelar iz Šestanovca koji je, priznaje, u početku bio skeptičan oko Programa ruralnog razvoja. 

Razmišljao je, javiti se na neki od natječaja ili ne, a onda nakon razgovora s prijateljima koji su uspješno povukli EU sredstva, odlučio probati. Aplicirao je na podmjeru 6.3. "Potpora razvoju malih poljoprivrednih gospodarstava", tip operacije 6.3.1. i odobren mu je iznos od 15 000 eura.

"Nije me trebalo puno nagovarati. Pripremio sam projekt 2018. godine i kao što vidite, prošao. Ova financijska injekcija svakako će mi olakšati i ubrzati rad. Namjeravam podići i brojno stanje pčelinjih zajednica. Posla se ne bojim jer med bez problema prodam na kućnom pragu. Sada će to ići brže i sugeriram svakome, ako je u mogućnosti, da se javi na natječaj", poručuje Lucijan koji je polovicu novca dobio dok će mu preostala sredstva biti isplaćena nakon dostave računa kupljenog ostatka opreme.

Navedenim sredstvima, ponosno nabraja, kupio je novi kontejner, otklapač s parnim nožem, mlin za šećer, mješalicu za pogače, nukleuse, matične rešetke, dok za masline namjerava nabaviti tresač, trimer i aku škare.

Olakšan transport pčela 

"Sad mi je mogućnost transporta pčela znatno lakša i brža. Medonosnih lokacija je puno, a tako neće nedostajati ni meda", naglašava nositelj gospodarstva. 

Ponavlja, kada je prije više od desetljeća registrirao svoj OPG, nije bilo izdašnijih državnih potpora ni poticaja. Sve se svelo na ljubav prema onome što radiš. Presudni za opstanak i razvoj gospodarstva, smatra stoga, bili su upravo ljubav i simbioza s kamenjarom, rijetkim obradivim plodnim vrtačama ukradenim 'živcu' kamena i prepoznavanjem bogatstva prirodnih resursa i mogućnostima koje taj krajolik pruža. 

"Krenuo sam s obitelji tamo gdje su stali naši (pra)djedovi. Najprije smo kultivirali polje na kojemu je naš maslinik, tzv. "Dračev dočić" u Grabovcu i malo-pomalo, došli do oko 1,5 hektara površine na kojoj danas imamo 180 maslina raznih sorti, među njima najviše naše Oblice. Prvih godina bilo je teško, ali s vremenom i urednim gospodarenjem prinosi su bili sve veći, a kvaliteta neupitna. Cijelo ovo zabiokovsko područje, što se tiče kvalitete, Bogom je dano za proizvodnju ekstra djevičanskog ulja. Uskoro očekujemo još veće prinose jer je gotovo polovica mladih maslina koje još nisu dale svojim maksimum.

Staro, skromno, a ipak veličanstveno 

Istina, priča nam Trogrlić, krško područje znači i mnogo odricanja i čekanja jer konfiguracija terena ne ide baš u prilog brzom razvoju stabala kao kod plantažnog uzgoja i klasičnog navodnjavanja kap po kap. "Zbog nedostatka pitke vode prisiljeni smo se koristiti kišnicom iz starih kamenih bunara, svjedocima vremena da se na ovom području od davnina bavilo vinogradarstvom i maslinarstvom. Pred kućom imamo i stari mlin s koritom. Sve nekako staro, skromno, a ipak veličanstveno", ponosno nam priča tridesetšestogodišnji Lucijan.

Pokazuje pritom stotine metara suhozida i međa uredno posloženih od iskrčenog kamena sovure omeđenih biokovskim masivom s jedne i Srednje Gore s druge strane, koje govore o teškom životu generacija prije nas i mukotrpnom nastojanju ljudi da od kamena odvoje komadić zemlje.

Kako dodaje, do prije dvadesetak godina stabla maslina u zavjetrini biokovskog masiva bila su rijetkost. Danas, pak, povoljne klimatske prilike na jednoj od najvećih dalmatinskih planina, koriste brojni maslinari. Jednako tako, Biokovo je poznata baza brojnih pčelara tog kraja. Njenu važnost prepoznao je i naš domaćin pa se već desetak godina uz masline bavi i proizvodnjom cvjetnog meda kojeg definira kao pčelinji eko-med.

Počeli s nekoliko košnica, danas imaju 40

"Počeli smo s nekoliko košnica, danas ih imamo četrdesetak. Ubrzo smo kupili kamion registriran na pčelarsku djelatnost, nabavili kontejner za transport i počeli proizvoditi vrhunski cvjetni med. Zašto kažem cvjetni? Danas mnogi pčelari svoj med klasificiraju kao med od kadulje, bagrema, drače ili livadni. No, teško je sa sigurnošću reći o kojoj vrsti se radi. Stoga, da ne bi bilo zabune, naglašavam da ja proizvodim cvjetni med", pojašnjava i dodaje da su mu trenutno pčele na području Like gdje je ovogodišnji "urod" znatno bolji nego li je bio na ovom području Splitsko-dalmatinske županije.

"Vjetar i kiša za vrijeme cvatnje umanjili su unos meda, dok takvih klimatskih nepogoda nije bilo u Lici", navodi.

Dodaje i da bi volio da država prepozna suhozide kao nematerijalno kulturno dobro Hrvatske. Kod njega ih ima nekoliko stotina metara i priznaje, nije dosad znao da se kroz Program ruralnog razvoja odnosno IAKS mjeru 10, tip operacije 10.1.10. potiče njihovo održavanje. "Svakako ću probati i to realizirati. Poticaj za njihovo očuvanje bi mi dobro došao jer zub vremena čini svoje", zaključuje Lucijan.