Poljoprivredom do ozdravljenja!

Terapijska zajednica u Bihaću djeluje već duže od 10 godina. Ustrajnošću i predanošću u radu sa mentalno oboljelima izgradili su čvrstu strukturu i temelj u liječenju ove vrste bolesnika u sklopu radno-okupacione terapije "pacijenti postaju poljorivrednici".

"Imamo plastenik, ali i otvoreni prostor gdje bolesnici siju poljoprivredne proizvode i na taj način se sklanjaju od svojih problema, zaboravljaju na njih", objašnjava Miron Pačić, voditelj ove Terapijske zajednice.

Bolesnici svakodnevno rade u plasteniku, i obavljaju sve poslove koje plastenička proizvodnja zahtjeva, od zalijevanja, okopavanja, rasađivanja, đubrenja sadnica pa do berbe, koja je ipak na kraju, svima najdraži dio posla. Uglavnom se sije krompir, paradajz, luk, paprika i tikvice, a ove godine su zasijali samo papriku i paradajz. Plastenik u kojem trenutno rade, donirao im je Emdžad Galijašević, gradonačelnik grada Bihaća, jer je stari uništio snijeg protekle godine.

Gotove proizvode daju bolničkoj kuhinji na korištenje

"Da, pacijenti stvarno vole ovakav vid terapije, osjećaju da im je lakše kada odagnaju probleme na ovaj način. Ponekad malo zakasnimo sa usjevima i tada sami traže da se iskupi novac da oni to idu zasaditi. Naš donator je ugavnom Kantonalna bolnica, ali najčešće to budemo i mi sami, terapeuti i pacijenti. Kada plodovi dozriju dajemo ih bolnici na korištenje za centralnu kuhinju", dodaje Pačić.

Poljoprivredom se bore protiv depresije

Mnogo pacijenata neuropsihijatrije dolazi iz ruralnih područja i uglavnom su upoznati sa ovakvim poslovima, i kada dođu na terapiju zaborave na probleme kod kuće, na depresiju. "Zaokupiramo ih radom, pričom, druženjima i smatram da to mnogo pomaže. Kada dođu kući, uz lijek, savjetujemo ih da nastave aktivno da se bave nekim od ovih poslova", ističe i Pačić poručuje da poljoprivredni radovi donose brojne koristi, ne samo oboljelima od ovakvih oblika bolesti, već i zdravim ljudima. Dokazano je da ovakve terapije pomažu u odvlačenju pažnje od svakodnevnih problema.

Puno je predrasuda što se tiče ovih bolesnika, ali Pačić podvlači da je to bolest kao i svaka druga i da se ovdje bolesnici dobro oporavljaju uz ovakav rad terapijske zajednice te da većina ovih pacijenata, koji su završili liječenje, normalno živi i radi.