Kako prepoznati karantensku smeđu trulež gomolja krumpira?

Tijekom preuzimanja uvezenog sjemenskog krumpira i/ili prilikom “naklijavanja” redovito pregledavajte njegovo zdravstveno stanje, preporuča savjetnik Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede, mr.sc. Milorad Šubić napominjući da je bakterija Ralstonia solanacearum, uzročnik karantenske smeđe truleži gomolja krumpira, lokalno prisutna u nekim državama Europske Unije, pa se nalazi na A2 karantenskoj listi Europske i mediteranske organizacije za zaštitu bilja (EPPO/OEPP).

"Za sprječavanje unošenja i širenja ove bakterijske bolesti potrebno je saditi isključivo zdravo i certificirano sjeme, poštivati odgovarajući plodored, pregledavati potencijalne domaćine u vegetaciji, izbjegavati zadržavanje površinske vode pri navodnjavanju", pojašnjava stručnjak navodeći i da je dobro sačuvati biljnu putovnicu kupljenog sjemenskog krumpira. 

Ističe pritom i da uvezen većinom iz razvijenih europskih država (Nizozemska, Njemačka, Belgija, Francuska, Luksemburg i dr.), predstavlja i značajan rizik za pojavu i širenje drugih bolesti uključujući uzročnika prstenaste truleži (Clavibacter).

Bakterijska sluz 

Gledano izvana, kaže, gomolji mogu izgledati potpuno zdravo, jer sve promjene na njegovu vanjskom dijelu ovise o tome koliko se zaraza proširila unutar gomolja. Na presjeku se može posumnjati na bakterijsku bolest ako su provodni snopovi smeđe boje. Promjene u boji žilnog staničja mogu uzrokovati i neki drugi uzročnici (npr. Fusarium sp., Verticillium sp.), oštećenja od herbicida ili fiziološki poremećaji.

"Tipično za ovu bolest je pojava bakterijske sluzi. Oko pupka ili okaca gomolja se može primijetiti sluzavi iscjedak. Kada gomolj krumpira na čijem presjeku vidimo promjenu boje u zoni provodnih snopova stavimo u komoru sa visokom vlagom 24-48 sati, pojavit će se žućkasti iscjedak ako zaraza potječe od vrste Ralstonia solanacearum", opisuje dodajući da, posadimo li zaražene gomolje, oni često trunu u tlu ne dajući novu biljku. Sumnjive uzorke sa znakovima bolesti mogu se dostavljati bakteriološkom laboratoriju Centra za zaštitu bilja pri HAPIH-u.

Napominje i da su ranijih sezona zabilježene na pojedinim parcelama i sortama značajne štete na gomoljima krumpira od zemljišnih štetnika, poglavito od gusjenica sovica pozemljuša (Noctuidae) i ličinkama klisnjaka ili “žičnjacima” (Elateridae) te da prije same sadnje treba planirati njihovo moguće preventivno suzbijanje.

"Prognoza njihove pojave i mogućih mjera preventivne zaštite provodi se pregledom tla prije sadnje!", upozorava objašnjavajući da na parcelama gdje se očekuje napad ili sade osjetljive sorte treba krajem zime i/ili početkom proljeća iskopati nekoliko jama velikih 25 x 25 cm  i dubine 30-tak cm. Zemlja iz jama se izbacuje na rasprostrtu foliju, rukama drobi i dobro pregleda ima li štetnika koji žive u tlu.

Savjetnik Šubić objašnjava i da se ukupni broj štetnika jedne vrste pomnoži sa 16 i podijeli s brojem iskopanih jama, te se dobije brojnost štetnika po četvornom metru. Ako ima 2-5 štetnika (npr. žičnjaka, grčica hrušta) /m² potrebna je primjena zemljišnih insekticida tijekom sadnje.

Podsjeća i da je suzbijanje zemljišnih štetnika zadnjih sezona u Hrvatskoj vrlo ograničeno, a može se izvoditi samo posebnom opremom uz sadilice krumpira – deponator granuliranih insekticida.

Tablica. Ključ za prepoznavanje štetnika na podzemnim dijelovima krumpira:

*nakon proizvodne 2010. sezone ovaj nametnik je lokalno uočen u Međimurju.

Poznati savjetnik napominje i da podgrizajuće gusjenice sovica (Noctuidae) imaju golo, sjajno, tijelo prekriveno voskom, zemljaste su boje a narastu do 45 mm (pri dodiru se svinu u klupko). Razlikujemo štetnost ovih vrsta u prvom dijelu vegetacije (npr. od proljetne sovice Agrotis temera), kad gusjenice oštećuju sasvim mlade biljke uz površinu tla (posljedica je venuće i sušenje biljka, odnosno prorjeđivanje sklopa).

"U drugom dijelu vegetacije (npr. usjevna sovica Agrotis segetum) rado napadaju korijenasto-gomoljaste vrste, a štete od sovica pozemljuša povećava nedostatak oborina i zakorovljenost usjeva. Na cvjetovima korova leptiri pronalaze hranu, a spolno zrele ženke odlažu jaja", navodi dalje dodajući da je kemijsko suzbijanje gusjenica sovica pozemljuša moguće samo preventivnom primjenom granuliranog insekticida tijekom sadnje kasnih sorti krumpira.

Kaže i da prognozu napada pozemljuša otežava spoznaja o njihovoj migraciji, te činjenica da proljetnim pregledom zemljišta možemo otkriti napad samo vrsta koje prezimljuju u stadiju mlade gusjenice (npr. kod proljetne sovice).

Nadalje, klisnjake ili “žičnjake” ubrajamo među važnijim štetne organizme u nekim ratarskim “okopavinama” i brojnim povrtnim kulturama. Odrasli klisnjak je, opisuje, kornjaš tamnije boje, duguljasta tijela, velik 7-11 mm.

"Kad padne na leđa može skočiti (klisnuti) natrag na noge. Njihove ličinke se nazivaju žičnjacima (“drotarima”), zbog uskog i tvrdog tijela, dugačkog do 27 mm, narančasto-žute ili bakrene boje. Odrasli klisnjaci se zadržavaju na biljnim cvjetovima i ne prave štetu. Privlače ih gusto obrasle površine: livade i pašnjaci, lucerišta i djetelišta, neobrađena a zakorovljena zemljišta, ali i strne žitarice", pojašnjava. Na takvim površinama, dodaje, odlažu jaja u tlo, te 15-30 dana nakon toga izlaze ličinke koje cijeli život provode u tlu (razvoj ličinki traje 2-4 godine).

Program nadzora 

Zaključno, kaže da se provodi poseban program nadzora uzročnika smeđe truleži gomolja krumpira (Ralstonia solanacearum) još od 2001. godine, te obuhvaća vizualne preglede i laboratorijske analize uzoraka sjemenskog i merkantilnog krumpira. Program se vremenom proširivao, pa su pregledima i laboratorijskim analizama uključeni novi “domaćini”: rajčica, pelargonija i korovna vrsta Solanum dulcamara. Od 2009. se uzimaju i uzorci vode na navodnjavanje s površina na kojima se proizvode krumpir ili rajčica.

"Jednako tako, sva poljoprivredna gospodarstva koji proizvode, otkupljuju ili prikupljaju u skladišta s namjerom distribucije gomolje konzumnog krumpira moraju biti upisani u FITO-Upisnik", naglašava Milorad Šubić.