Kad pogledam paprike vani duša me boli. One bacaju zaperke, ne odustaju jer im je korijen zdrav i snažan. Jedino što mogu je ugledati se na njih, opisuje nam Dragana Reljić Duk situaciju nakon nedavne tuče u Zagorju.
"Kad pogledam paprike vani duša me boli. Priđem bliže i vidim da se bore, bacaju zaperke, ne odustaju jer im je korijen zdrav i snažan", opisuje nam Dragana Reljić Duk situaciju na njezinoj njivi nakon nedavne tuče u Zagorju.
"Jedino što mi preostaje je ugledati se na njih i ne odustati. Hvala Bogu zdrava sam i ruke ćemo opet nažuljati", kazala je.
Svoj mali OPG Dragana i njezin suprug Dalibor podigli su iz nule. Ona je odrasla u Zagrebu, a doselivši se k njemu u Veliko Trgovišće zavoljela je rad na zemlji i tome se u potpunosti posvetila, a uzgaja i njeguje brojne stare sorte povrća.
"Počeli smo sa sadnjom češnjaka, kupovinom poljoprivrednog zemljišta, traktora, freze, plastenika", prisjetila se početka. Svaku godinu su sve zarađeno ulagali u proizvodnju, a tako je trebalo biti i ove godine. Svjesni situacije da je njihova proizvodnja tvornica pod vedrim nebom htjeli su uložiti u protugradne mreže, međutim, kaže, priroda je to zamislila drugačije.
"Cijeli dan nakon nevremena smo proplakali, suprug je rekao da se osjećamo kao da nam je netko umro. Stvarno smo se tako i osjećali jer naše biljke su nama poput članova obitelji, uzgojene su od sjemenki koje smo sijali još u veljači", rekla nam je. Bez podrške koja im je dolazila sa svih strana bi, kaže, ona danas bila na burzi rada.
Iako je plestenik oštećen, povrće je ostalo čitavo. No, ova ga obitelj uzgaja na svega 200 m2 zaštićene površine. Pričaju nam da su im se javili ljudi velika srca i ponudili pomoć. "Nudili su nam presadnice, svoj rad, čak i donacije za mreže. No, savjest nam ne da da novac uzimamo od malih ljudi koji se bore poput nas", istaknula je.
Presadnice im je poklonio OPG Marko Jurić, a oni su kupili ekološko peletirano gnojivo. "Kiša nam je svu zemlju isprala, bit će potrebno opet ju vratiti u kondiciju. Dobili smo i donaciju slame kako bi sve pomalčirali da se opet ne dogodi isto", priča nam naša sugovornica.
Nažalost, napominje, daleko je ovo od svega što su trebali imati, ali barem će biti dovoljno da par obitelji ne jede povrće iz uvoza. "Uspjet ćemo razmnožiti nešto starih sorti za iduću godinu", dodaje Dragana.
Smatra da bi Ministarstvo poljoprivrede trebalo imati sluha i za njih, male poljoprivrednike. "Još uvijek nema konkretne pomoć, vele bit će za tek dva mjeseca. No, već znamo da za nas male tu neće biti mjesta", dodaje Dragana. Nikakve osiguravajuće kuće, kaže ona, ne mogu zamijeniti protugradnu obranu.
"U našoj županiji postoji udruga raketara protugradne obrane koja tvrdi da bi rakete pomogle kao zaštita od tuče, molimo ljude u ministarstvima da poslušaju ljude s iskustvom. Znamo da su rakete skupe, ali ovakve štete su daleko veće i nenadoknadive", kazala je.
Možete se osigurati od pada aviona, ali ne i od tuče. Ne znam kakva nas budućnost čeka
Iako im je dio proizvodnje potpuno uništen, sretni su što nisu ostali bez plastenika i krova nad glavom. "Ne znamo koliko još usjeva, plastenika i krovova mora biti uništeno da bi shvatili da se nešto mora mijenjati", poručila je.
Fotoprilog
Tagovi
Autorica