Uzgajanjem višegodišnjeg povrća smanjićemo troškove sjetve, olakšati rad u bašti i obezbjediti svježe povrće koje će nam obogatiti trpezu.
Većina povrtnih vrsta je jednogodišnja i potrebno je svakog proljeća da ih ponovo sijemo. Međutim, postoje povrtne i druge biljne vrste koje će vam olakšati rad u bašti i omogućiti da izbjegnete sjetvu svake godine. Riječ je o višegodišnjem povrću, začinima, ali i drugom bilju koje možemo uzgajati u našim baštama.
Kako bi sebi olakšali rad i smanjili troškove uzgajanja povrća, možemo se opredjeliti da posijemo višegodišnje povrće. Osim što ćemo izbjeći uzgajanje presadnica ili sjetvu svakog proljeća, ove biljke su često i prvo povrće koje beremo u sezoni.
Jednom kada ih posadimo, one će nas kroz niz godina opskrbljivati svježim i zdravim povrćem. Takođe, ove vrste su manje zahtjevne u pogledu uzgajanja kao što je to slučaj sa jednogodišnjim povrtnim vrstama, manje su podložne napadu štetočina i pojavi oboljenja.
Većina baštovana će pomisliti na artičoku, šparogu i rabarbaru. Ove višegodišnje vrste se najčešće uzgajaju u našim baštama
Ova dekorativna povrtna vrsta, osim što se koristi u gastronomiji pronašla je svoje mjesto i u narodnoj medicini. Tokom zime se treba zaštititi od hladnoće. Uzgaja se zbog cvjetova koji se beru prije nego što se rascvjetaju.
Uzgaja se sjetvom sjemena ili sadnjom sadnica koje uzimamo od starijih biljaka. Ukoliko se sije sjeme artičoke, sjetvu je najbolje početi u februaru. Ukoliko uzimamo sadnice sa starijih biljaka ostavimo dva snažna izboja, a ostale uklonimo. Najsnažnije izboje već u martu posadimo u saksije i njegujemo na toplom mjestu. Sadnja na otvorenom se obavlja kada prođe opasnost od kasnog proljećnog mraza. Na ovaj način uzgojene mlade biljke će dati cvjetove u godini sadnje.
Artičoka se može sijati i direktno u bašti, tokom aprila, ali će procvjetati tek sledeće godine. Na istom mjestu ostaje od tri do šest godina.
Za sadnju šparoga se koriste jednogodišnje ili dvogodišnje šparoge, ali sadnice možemo i sami uzgojiti iz sjemena. Jednogodišnje sadnice se lako ukorijene i brzo nastavljaju sa rastom, ali je potrebno sačekati tri godine do prve berbe. Iz tog razloga se češće koriste dvogodišnje sadnice.
Prva berba ne treba biti intenzivna. Ukoliko uklonimo sve ili veći broj izboja biljka neće moći da se razvije i uginuće.
Šparoga na istom mjestu ostaje petnaest godina, a uz dobru njegu jedna biljka može da živi i 20 godina.
Ova povrtna vrsta je veoma popularna u svijetu poslalstica. Od nje se pripremaju kompoti, džemovi, želei, marmelade, sokovi, pite, kolači, torte.
I rabarbara se može uzgajati iz sjemena i djelenjem korijena. Češće se uzgaja djelenjem korijena.
Rano proljeće je vrijeme za sadnju rabarbare - oprez sa dijeljenjem korijena
Treba je okopavati i pođubriti organskim đubrivima svake godine. Tako njegovna biljka može da poživi deset godina i da nas obraduje svojim lisnim drškama koje se koriste u gastronomiji. Od lišća možemo pripremiti biljni insekticid za zaštitu drugog bilja.
Čičoka se uzgaja zbog malih gomolja. Spada u grupu dvogodišnjih biljaka. Zbog opasnosti od izmrzavanja svake jeseni se gomolji čičoke iskopavaju. Ova povrtica je posebno cijenjena kod dijabetičara.
Osim navedenih povrtnih vrsta mogu se uzgajati i razne druge biljke, povrće, ljekovito i začinsko bilje.
Jagodičasti špinat, menta, matičnjak, morski kelj, višegodišnji luk, majčina dušica, hren, pitomo zelje, kiselica, vlasac, origano, timijan, ružmarin, kadulja, lavanda su neke od mnogobrojnih višegodišnjih vrsta koje možete uzgajati godinama.
Iskusniji baštovani ostavljaju preko zime nekoliko biljaka celera i peršuna. Ukoliko je zima blaga ili ako ih ostavimo u plasteniku imaćemo preko cijele zime cvježe lišće. Kada celer i peršun ostavimo na otvorenom polju, u bašti, ove biljke će prve krenuti sa vegetacijom i njih ćemo prvo ubrati. Ne moramo ih ostaviti da odu u sjeme, već ih kad berba lišća završi, kada se formira cvjetonosno stablo, možemo izvaditi i na taj način dobijamo prostor za sjetvu neke druge povrtne vrste.
Tagovi
Autorica
