Znamo za vrhunska vina i maslinova ulje, no Agrolaguna niže nagrade i za ovčji sir

Tri godine nakon što je Agrolaguna bila podinvestirana, a nakon njezinog nedavnog  povratka u sastav Fortenova grupe (bivšeg Agrokora) spremamo se za novi investicijski ciklus. U planu je 25 milijuna kuna do 2023. godine", kazao je novi član Uprave Agrolagune Vlado Čondić Galiničić na susretu s novinarima u Poreču.

Dodao je da ova najveća poljoprivredna tvrtka u Istri ima 240 radnika, bez sezonaca, koje je sve teže naći pa su nužne veće investicije i u poljoprivredne strojeve. I iz nove Vinske omotnice, kako bi se nadoknadio njihov sve veći manjak.

Inače, Čondić Galiničić je na sadašnju funkciju došao s mjesta savjetnika za poljoprivredu posebnog povjerenika Vlade u Agrokoru, a prije toga je bio predsjednik Uprave PP Orahovica. "Restruktriranje golemog poslovnog sustava kakav je bio koncern Agrokor nije bilo najsretnije izvedeno, ali je dobro završilo", ističe Čondić Galiničić. 

Smanjenje broja sorti vina, ali i preseljenje vinarije i uljare

U Agrolaguni je sad u tijeku izrada poljoprivredne strategije, čije je donošenje u planu do kraja ove godine, a koja predviđa i premještanje vinarije, ali i uljare Agrolagune iz Grada Poreča, jer ni 4,5 ha gradskog zemljišta nije više dovoljno za napraviti 'ekonomsko dvorište'.

Čuli smo da nova uprava planira smanjiti čak 23 različite sorte vina, što drže previše za ozbiljnu proizvodnju vina na čak 630 ha vinograda, od čega je 550 ha u koncesiji, a 80 ha u zakupu. Njihova kvaliteta je potvrđena brojnim i prestižnim nagradama posljednjih godina za vina Laguna iz svijeta i zemlje, koje sad dolaze redovito sa izložbi Decantera u Londonu, Briselu, Parizu...

Drugi najveći vinogradi u Hrvatskoj, godišnje daju četiri milijuna litara vina od čega su 65 posto bijela vina, u prvom redu istarska malvazija, te 35 posto crna vina, kao što je teran, merlot... No, samo stol za selekciju grožđa košta 150.000 do 200.000 eura, koji  još nije došao na red u valu velikih investicija koje su krenule još  2005. godine, kad je okrupljeno pet mikrolokacija vinograda, ali tu su tri stroja za strojno branje grožđa, ako treba i noću pod reflektorima, samo da se održi njegova kvaliteta.

"Samo položaj tri kilometra od Vrsara, ima 200 ha vinograda u komadu, što se pokazalo izvrsnim za kvalitetu grožđa. Lozu držimo na šest prskanja godišnje ', kaže direktor poljoprivrede Agrolagune Dario Paulišić, koji je na toj funkciji već niz godina što je dobro za kontinuitet poljoprivredne proizvodnje u Agrolaguni, tvrtki  koja postoji čak 90 godina, i nije osjetila učestale promjene vlasničke strukture. Sad su riješili ugostiteljstva te prepolovili broj ovaca o čemu smo već pisali.

Maslinu više nema tko brati ni u Istri

S druge strane, kaže, da je lani masline u najvećem masliniku, ne samo u Istri,  na 230 ha ukupno, a kod Červara je 130 ha maslinika u jednom komadu, od 80 do 120 vagona ploda, lani bralo masline od 80 do 100 berača. Trebalo bi 150 do 180 u sezoni, jer ako se kasni s berbom to se održava na kvalitetu ulja, ističe direktor Paulišić. Ove godine očekuju nešto manje ulja - 100 tona.   

Agrolaguna ima pet monosortih maslinovih ulja, a ponosni su na novih 10 ha istarske bjelice, autohtone sorte maslinova ulja. No, temperaturni  udari, kažu, od +35 C spržili su cvijet maslina, kako u Istri tako i na sjeveru Italije,  što znači i manji urod. Zaštita maslina je delikantna, ali svrdlaša nema, paunovo oko se tretira zaštitom, kao i moljac, a nakon toga 'dolazi  muha'.

Čondić Galiničić drži da je domaće maslinovo ulje, dokazane kvalitete što potvrđuju i prestižne svjetske nagrade bilo ulju ili Istri kao maslinarskoj regiji, preskupo  u proizvodnji jer na domaćem tržištu, koje je zatrpano robom iz uvoza po dampiškim cijenama od 45 kuna, za njega ne mogu dobiti dobru cijenu. Sličan izazov, kaže, imamo i s crnim vinima, iako prodaja vina nije nikad bila zahvalan posao, jer se kod crnih vina, njegova domaća potrošnja smanjuje, a vani ne možemo za njih dobiti odgovarajuću cijenu. Radi se o pet izvoznih tržišta Agrolagune od Njemačke, Austrije do Kanade.

Direktorica financija Agrolagune Nerina Zec kaže da u prvih šest mjeseci ove godine tvrtka bilježi rast prodaje bilo vina, maslinovog ulja ili sira. 

Proizvodnja mlijeka u Istri zbog suše manja 20 posto

Glavni tehnolog u sirani Špin (trn) Krunoslav Salaj kaže da se sirevi Špin proizvode isključivo od svježeg mlijeka 1.100 ovaca iz vlastitog stada, odnosno 150.000 litara ovčjeg mlijeka skupa s kooperantima. Dodaje da je u prvih šest mjeseci ove godine, zbog suše, proizvedeno 20 posto manje mlijeka u Istri. 

U fokusu je tradiconalni način proizvodnje te se mlijeku ne oduzima masnoća i ne rade nikakve korekcije aditivima tako da su sirevi uvijek istog okusa. Poštivanje izvornosti glavno je pravilo u proizvodnji, dok tehnologiju  i moderna saznanja, ali i pored toga za neke sireve treba i nekoliko godina, samo olakšavaju proces proizvodnje. Nova sirana se  nalazi u kompleksu Stancije Špin u blizini Tara te se ponosi tradicijom uzgoja ovaca na otvorenom. Radi se o 150 ha pašnjaka od ukupno 300 ha u ratarstvu Agrolagune.

Međutim, sada i ta tradicija  polako nestaje jer je sve manje uzgajivača ovaca, pa je Agrolaguna spremna, kažu u Upravi tvrtke, ponuditi infrastrukturu obiteljima koje bi bile spremne u Istri se prihvatite posla uzgoja ovaca. Otkupna cijena ovčjeg mlijeka je 9,50 kuna po litri, a računica pokazuje da bi se u slučaju uzgoja francuske mliječne pasmine ovaca lakon, koje bi zamijenile domaće pramenke, mužnja 800 ovaca trajala oko 75 minuta.

Vrijedne nagrade za vrhunski ovčji sir

Ove godine Agrolaguna je osvojila čak šest nagrada na prestižnom natjecanju World cheese awards u norveškom Bergenu. Riječ je o natjecanju koje desetljećima okuplja proizvođače sira s čak šest kontinenata, a ove je godine sudjelovalo rekordnih 3.500 sireva, koje je ocjenjivalo 230 stručnjaka iz 29 zemalja. Ovčji sir Špin osvojio je zlatno i brončano odličje, kravlji sir dvije bronce, a Gran Istriano zlato i mješani sir broncu.

'Budućnost Agrolagune ovisi o nametanju naših vrhunskih proizvoda na tržištu, bilo da se radi o konkurenciji paškog sira, koji je dominantan kad je riječ o ovčjim sirevima, bilo da je riječ o uvozu gaude iz Njemačke, kojoj ne možemo konkurirati po cijeni od 16 kuna', zaključuje Čondić Galiničić.