Mikotoksini u kukuruzu, berba, čuvanje i skladištenje

Poljoprivredni proizvođači pred berbu kukuruza u polju, obavezno moraju na svakih sedmicu dana da kontrolišu rod uklanjanjem komušine i pregledom klipova sa sto biljaka. Ukoliko utvrde da na njivi postoji više od deset odsto klipova sa simptomima truleži, taj kukuruz treba što prije da oberu i osuše zrno na manje od 14% vlage. 

Dejan Mujakić, stručnjak za zaštitu bilja, poručuje proizvođačima da prije berbe redovno prate sadržaj vlage u zrnu i ako postoje uslovi za brzo sušenje zrna (do 48 sati) kukuruz treba brati sa 23 odsto vlage. Ukoliko ne postoje takvi uslovi, treba sačekati da vlaga padne na 14% pod uslovom da nije došlo do pojave intenzivnih simptoma.

Dobro podesiti kombajne

U berbi kombajn obavezno treba podesiti, tako da pravi što manja oštećenja. "Ukoliko je ratari obavljaju ručno, obavezno treba da uklanjaju klipove sa simptomima. Koncentracija mikotoksina je manja u najvećem broju slučajeva ukoliko se sjetva i berba obave ranije. Otuda kombajn treba podesti tako da uklanja klipove sa najvećim procentom infekcije i ujedno obezbediti kapacitete za sušenje, kako bi se izbjeglo bilo kakvo zadržavanje zrna“, priča Mujakić.

Prema njegovim riječima ukoliko se zrno suviše dugo suši na polju u nepovoljnim vremenskim uslovima, preostala vlaga u zrnu može biti dovoljna da u uslovima čuvanja obezbjedi kontinuirani razvoj gljiva, koje su izvršile infekciju na polju. Isto tako u sušnim godinama ne treba ostavljati klip da se suši na njivi zbog pucanja zrna, jer su takva oštećenja mjesta infekcije patogenim gljivama.

Osjetljiva telad: Uticaj mikotoksina na zdravlje i produktivnost domaćih životinja

Sušenje zrna

On savjetuje proizvođačima da je neophodno da poslije berbe u što kraćem roku smanje sadržaj vlage u zrnu da bi se zaustavio razvoj gljivica, njihova fiziološka aktivnost i produkcija mikotoksina. Sušenje zrna do 14 odsto vlage treba obaviti u roku od 24 do 48 sata poslije berbe. Poslije sušenja treba izbjegavati skladištenje toplog zrna u hladna skladišta, jer će se pojaviti kondenzacija. Zbog toga je potrebno ohladiti zrno do dva odnosno pet Celzijusovih stepeni poslije sušenja, a prije skladištenja.

"S obzirom da u našoj zemlji od ukupne poljoprivredne proizvodnje najveći dio pripada manjim proizvođačima, mogućnosti vještačkog sušenja kukuruza su male. S toga se kukuruz uglavnom suši prirodnim putem i čuva u koševima ili različitim prilagođenim skladištima. U takvim uslovima zrno koje ne bi smjelo da sadrži više od 24% vlage, treba pažljivo pregledati i odbaciti sve klipove sa promijenjenom bojom (crvena, ružičasta, ljubičasta, bijela) ispucalim ili isklijalim zrnima, mehanički ošećene klipove, kao i dijelove kočanke i nečistoće. Ovakav način sušenja je bezbjedan samo ako je atmosferska vlaga 55% do 75% , a temperatura od četiri do 15 Celzijusovih stepeni“, kaže Mujakić.

Čuvanje zrna

Stručnjaci takođe savjetuju ratarima da prije unošenja zrna u skladišta obavezno moraju dobro da ih očiste i da održavaju higijenu tokom obavljanja ovog posla. Svi prostori za čuvanje moraju biti prije unošenja zrna higijenski ispravni, a kasnije se moraju redovno kontrolisati uslovi u njima. Takođe se mora izdvojiti prošlogodišnji rod od ovogodišnjeg. Kukuruz nikako ne treba skladištiti na betonu kako ne bi došlo do pojave kondenzacije. Skladišni prostor mora imati neometan protok vazduha ili da se svakodnevno provjetrava.

Temperatura i relativna vlažnost vazduha u skladištima utiču na sastav mikoflore zrna. Na temperaturi od pet do 10 Celzijusovih stepeni skladišne gljivice se razvijaju veoma sporo, dok je na povišenoj temperaturi (više od 20 Celzijusovih stepeni) porast veoma brz. Treba redovno pratiti pojavu truleži na klipu i zrnu i odbaciti bolesne. Trulež klipa u zavisnosti od prouzrokovača može biti različite boje - zelene, bijele, crne ili jako crvene. Za sada ne postoje raspoloživi fungicidi koji se efikasno koriste za kontrolu razvoja gljivica na zrnu za ljudsku upotrebu. Registrovano je nekoliko preparata pod različitim imenom na bazi organskih kiselina, a to su propionska i izobutarična kiselina ili mješavine ovih kiselina s amonijum izobutiratom. Ove kiseline ne odstranjuju prethodno formirane mikotoksine u zrnu, ali mogu zaustaviti razvoj gljivica i time dalju biosintezu mikotoksina.

Pravilno skladištenje čuva kvalitet kukuruza

Dvije preporuke za skladištare

Prije skladištenja kukuruza u klipu odnosno zrnu obavezno treba izvršiti sanaciju skadišnih kapaciteta. "Moraju dobro da se zatvore sve pukotine i otvori radi sprečavanja pojave razvoja štetočina i provjeriti stanje higijene i ispravnosti dijelova predviđenih za prijem kukuruza u klipu ili zrnu. Takođe, treba provjeriti ispravnost uređaja za mjerenje temperature i primjenu fumiganata i kontaktnih insekticida radi uspješnog suzbijanja skladišnih insekata i sprečavanja nastanka novih oštećenja zrna kukuruza pogodnih za razvoj štetnih mikroorganizama. Nakon detaljnog čišćenja svih mjesta, mrtvih uglova i udubljenja u koja zrna mogu da dospiju i ostanu do novog čišćenja izvršiti dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju," kaže Mujakić.

On takođe dodaje da prije prijema kukuruza u klipu ili zrnu treba utvrditi kvalitet zrna, pripremiti zrnastu robu i mjesta za skladištenje. Zrna treba prečistiti prije stavljanja u prostorije, a ukoliko zrna kukurza imaju sadržaj vode iznad 15% obavezno ih osušiti.

Tokom skladištenja kukuruza u klipu treba uvesti i poštovati sistem kontrole zrna HACCP. Tokom skladištenja kukuruz održavati na nivou od 14% sadržaja vode u zrnu, a vizuelno pljesniv klip odbaciti. Nakon sušenja poželjno je kukuruz ohladiti na 4 Celzijusovih stepeni, stalno kontrolisati vlažnost i temperaturu. Dnevno mjeriti temperaturu u silo prostorijama, a sadržaj vode i plijesni mjeriti na dvije sedmice.

Prisustvo skladišnih štetočina do zime, tokom proljeća utvrđivati na 10 do 15 dana, a tokom zime na 20 do 30 dana. Zbog sprečavanja razvoja plijesni u skladištima gdje ne postoje sušare, zrnastu masu namijenjenu ishrani stoke je preporučljivo konzervisati sredstvom na bazi propionata i organskih kiselina.