Kako spojiti ruralni turizam s kujundžušom i uzgojem krumpira? Mateo (25) zna

Razvoj turizma odnosno porast broja noćenja na području Imotske krajine nagnao je i brojne poljoprivrednike s tog područja da svoju proizvodnju prilagode novim potrebama. S ciljem spajanja ruralnog turizma s poljoprivredom brojni su se Imoćani prijavili na natječaj za podmjeru 6.2. "Potpora ulaganju u pokretanje nepoljoprivrednih djelatnosti u ruralnom području", tip operacije 6.2.1. Programa ruralnog razvoja.

Jedan od njih je i Slavko Petričević, vlasnik OPG-a Petričević čije se sjedište nalazi u Postranju u općini Proložac. Dobivenim sredstvima u visini 372.000,00 kuna, zajedno s obitelji, posebice sa sinom Mateom, odlučio je proširiti svoju djelatnost na način da postojeću kuću uredi u ruralnu kuću za odmor.

Navedeni iznos, kaže nam, utrošit će u obnovu krovišta, fasade i unutarnjeg uređenja objekta. Također, namjerava ugraditi dizalice topline koje će koristiti za grijanje prostora na taj način da se 75 % toplinske energije uzima iz okoline. Petričevići se inače dugi niz godina bave vinogradarstvom te uzgojem ratarskih kultura poput krumpira, a registrirani su i za proizvodnju vina i raznih rakija.

Nema odustajanja od poljoprivrede, naprotiv

Kako im dobivena sredstva neće biti dostatna za potpunu realizaciju projekta, dvadesetpetogodišnji sin Mateo Petričević kandidirao se i na natječaj Ministarstva turizma i Splitsko-dalmatinske županije za uređenje okućnice i izgradnje bazena.

"Krajnji cilj ovog našeg projekta da u svom domu možemo stranom gostu ponuditi nešto autohtono, a to je svakako naš domaći proizvod. Specifičnost našeg objekta svakako je u tome što se nalazi okružen prirodnim ljepotama ovog kraja, a to je jezero Galipovac te Manastir, akumulacija jezera Prološka Blata i tok rijeke Vrljike. Od velike koristi bio nam je LAG Adrion koji nas je pratio ukorak. Pomogli su nam baš oko svega, a posebno u sastavljanju projektne dokumentacije.

U svakom slučaju neću zapostaviti poljoprivredu kao svoju primarnu djelatnost. Još sredinom prošlog stoljeća naši stari podigli su prve vinograde. Sada imamo oko 1.500 trsova većinom kujundžuše. Otac je zadnje posadio kada sam se ja rodio znači prije dvadeset i pet godina. Ove smo godine posadili 300 kilograma krumpira koje ćemo ako bude sreće distribuirati po restoranima, a prijavio sam se i na nacionalni natječaj za male poljoprivrednike iz kojeg, ako dobijem sredstva, namjeravam kupiti potrebnu mehanizaciju.

Trenutno imamo parcelu od oko 8.000 četvornih metara na kojoj namjeravamo zasaditi dodatne količine krumpira. Međutim, upravo zbog toga sam se prijavio na natječaj kako bi dobivenim sredstvima iskopali bunar, a kupili bi i novi traktor", kazuje nam svoje planove Mateo Petričević.

Razvoj Vrgoračke i Imotske krajine 

On je jedan od mladih poljoprivrednika koji unatoč činjenici što je završio dva fakulteta, namjerava ostati na djedovini i u potpunosti se posvetiti radu na zemlji. Puno podršku ima u svojoj obitelji na čelu s glavom kuće Slavkom.

Slične primjere bilježimo i u Vinjanima Donjim, Grubinama i u samom Imotskom. U sva tri slučaja radi se o OPG-ovima koji su dobili sredstva iz podmjere 6.2.  odnosno tipa operacije 6.2.1. Većina njih osim ruralnih kuća za odmor namjeravaju izgradnju kušaonica za vino ili u slučaju OPG Stipe Leke iz Imotskog, kušaonice maslinova ulja u masliniku ispod obronaka Crvenog jezera.

Donedavno je Vrgoračka i Imotska krajina sustavno propadala. Mjesta su to koja su sedamdesetih godina prošlog stoljeća brojila nekoliko stotina tisuća trsova vinove loze autohtonih sorti karakterističnih za vrgoračko i imotsko vinogorje. Nekontrolirani uvoz, dampinške cijene i niske otkupne cijene, dovele su do postupnog kraha vinogradarstva u tom kraju. Najžilaviji su ipak opstali i prilagodili se novim trendovima. Ulaskom u europsku obitelj i otvaranje granica svakako ide na ruku za sada malobrojnim vinarima iz Imotske krajine. No, očito, mjesta optimizmu i za razvoj uspješnog posla ima.