Uzgoj nas je zaintrigirao zbog kvalitetnih jaja i pilića, a kokoš hrvatica pogodna je i za ekološku proizvodnju, kaže Josip Vrkljan.
Gospodarstvo Marije Vrkljan u Podvinju kod Slavonskog Broda postoji od 2008. godine. Nositelj OPG-a je Marija Vrkljan, a članovi su braća Saša i Josip. Obitelj se poljoprivredom prvotno bavila isključivo za vlastite potrebe, no s vremenom su se odlučili za proširenje proizvodnje.
“Nije se bilo teško odlučiti se na proizvodnju jer sam završio za poljoprivrednog tehničara biljne proizvodnje, a brat za mehaničara poljoprivredne mehanizacije i od malih nogu smo u tom poslu. Kako smo krenuli s proizvodnjom vlastite hrane i vidjeli da u tome uživamo i budući da je sve više ljudi u okolini odustalo od svega iz raznih razloga, malo smo razmislili i odlučili proširiti svoje obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo. Osim zaštite i očuvanja izvorne pasmine kokoši hrvatice na našem imanju su prisutne koze, svinje i krenuli smo u proizvodnju povrća za vlastite potrebe ali, zbog velikih upita sa strane odlučili smo se i na malo ozbiljniju proizvodnju povrća i voća. Ovih dana smo krenuli u postavljanje i prvog plastenika. Uzeli smo polovni od poznanika na otplatu", priča nam Josip.
Površina voćnjaka je 1 jutro na kojem se nalazi vinograd od 300 trsova, 700 stabala voća: kruške, šljive, jabuke, kajsije, breskve, ima 300 sadnica maline i površina na kojoj je vrt isto iznosi 1 jutro s tim da je ta zemlju u zakupu na 10 godina, a uzgajaju različito povrće: paprika, rajčica, batat, mahune, lubenice, batat su sadili narančasti, ljubičasti s bijelim mesom i ljubičasti kojem je i meso ljubičasto, a sa batatom iduće sezone misle i proširiti proizvodnju.
“Povrtlarska proizvodnja se svodi na ekološkom uzgoju pa se koristi kopriva, gavez, preslica i zreli stajski gnoj, jer mi kad idemo u vrt u bilo kojem trenutku ako nam nešto zapadne za oko uberemo i bez razmišljanja pojedemo, samo malo obrišemo o majicu bez bojazni da je zatrovano. Tako da svojim sadašnjim I budućim kupcima isto kao i sebi želimo osigurati zdravo povrće”, nastavlja Josip.
Od voća prave pekmeze, džemove za vlastitu upotrebu, višak voća se proda, a na imanju imaju koze od čijeg mlijeka prave polutvrdi sir, svinje, kokoši hrvatice, kunići, razne vrste pataka, domaće pure.
Kokoši hrvatice, naglašava, ne traže puno, a snesu i 250 jaja godišnje, otporne su na bolesti. Braća Vrkljan drže crveni soj kokoši, no postoje još i crni, crno-zlatni te jarebičasto-zlatni. Svi sojevi imaju bijele podušnjake. Osnovne karakteristike hrvatice su otpornost na sve bolesti te nepostojanje velikih zahtjeva u prehrani. Kupuju ih uglavnom OPG-i te oni koji žele imati svoja jaja jer te kokoši ne moraju jesti koncentrat da bi nesle, a nesu već s pet mjeseci, ranije od ostalih pasmina. Uzgajaju se tradicionalno, a veći dio života provedu na otvorenom.
Hrvatica je stara kokoš koja malo traži, a puno daje. Veoma je produktivna i ima veliku nosivost od 200 do 250 jaja godišnje. Nije zahtjevna, spava u kokošinjcu, a zima i hladnoća joj ne smetaju. Vrkljani uzgajaju i patke, koze, zečeve i papige, ali isključivo u svrhu hobija. Imaju više od 200 jedinki, a među njima i jedno janje.
Ruanska patka je francuska pasmina (ime je dobila po gradu Ruanu), veoma slična po boji perja divljoj patki. To je pasmina za proizvodnju mesa, mada joj je i produkcija jaja na zavidnom nivou. Jedna je od najboljih francuskih vrsta pataka. Spada u srednje stasne rase pataka. Vrlo je proždrljiva, brzo raste i dosta lako je prilagodljiva. Prosječna tjelesna masa ženskih grla u priplodu iznosi 3 do 3,5 kg, muških 3,5 do 4 kg, a utovljenih grla 5 do 5,5 kg. Utovljena grla mogu dati i do 1,5 kg masti. Meso je odlične kvalitete. U pogledu produkcije jaja ova rasa pataka je dosta dobra. Godišnje se po nesilici u prosjeku dobije oko 80 jaja. Prosječna težina jajeta 70-80 grama.
“U posao smo krenuli ponajprije zato što volimo životinje, a to nam je, uz očevu mirovinu, i jedini izvor prihoda. Uzgoj nas je zaintrigirao zbog kvalitetnih jaja i pilića, a kokoš hrvatica pogodna je i za ekološku proizvodnju. Problema je bilo dosta, ali smo ih uspijeli riješiti na vrijeme, što se tiče štetnika i dalje u voćnjaku imamo problema s divljim zečevima i srnama jer izgrizu mlade voćke, a velika je površina da bi ga mogli ograditi. Ove godine prirodne nepogode su bile u dva navrata, led, a za osigurati nasade nemamo sredstava. Za skladište imamo jednu nastrešnicu budući da je to sve sezonska roba, a kako nije velika količina uspije se sve na vrijeme riješiti", priča Josip
Korisnici su poticaja za očuvanje izvorne pasmine kokoši Hrvatice koja iznosi 18 kn po kljunu a imaju 44 komada prijavljeno i još dobiju za područje s teškim gospodarenjem jer je voćnjak na brdovitom području, tako da im godišnja isplata poticaja u iznosu od 1.300 kn služi za dokupnju hrane za kokoši. Navodnjavaju amperima i kantama svaki dan po 1.000 l vode.
Javili su se i na mjeru za mala poljoprivredna gospodarstva 6.3.1 ali nisu prošli. Sad su povećali veličinu gospodarstva pa bi aplicirali iduće godine. Premda skeptičan i rezigniran jer "mi koji znamo i imamo volju za proizvodnjom i možemo proizvesti nismo prispijeli nigdje, dok oni koji imaju, oni i dalje dobivaju, nebitno što zemlja ostaje neobrađena", ipak poručuje:
“Poručio bih svima koji se žele baviti poljoprivredom neka ustraju u svom naumu, nađu se u nekoj računici", kaže Josip.
Fotoprilog
Tagovi
Autorica