Peteročlana porodica Samardžija zamijenila grad selom

Ugodan život u gradu Željko i Bojana Samardžija, zamijenili su onim drugim, životom na selu, životom koji obiluje poljoprivrednim poslovima i velikim izazovima. Uvidjevši da je opstanak malih trgovačkih radnji doveden u pitanje usljed brojnih trgovačkih centara, Željko i Bojana su se zajedno sa troje djece vratili iz Gradiške u rodni Turjak, prelijepo potkozarsko selo. Na roditeljskom imanju formirali su vlastitu farmu i započeli proizvodnju. Trenutno u oborima i štalama imaju više od 40 grla muznih krava, tovnih bikova, teladi i ovaca. Obrađuju i 20 hektara zemljišta i ne žale se.

"Može se živjeti od poljoprivrede. Mnogo nam pomažu djeca, kćerka Željana, inače srednjkoškolka i osnovci Marko i Dario. Oni su zaljubljenici u domaće životinje, a obožavaju i rad sa traktorom", kaže Željko.

Iz škole odmah idu u štalu

I zaista čim se vrate iz škole sve troje se pozabave stokom i pomaganjem roditeljima. Poljoprivreda im je ljubav, ističu u glas Željana, Marko i Dario.

"Hranimo i napajamo stoku, čistimo štalu, ponekad i traktor vozimo, uglavnom pod očevim nadzorom. Želja mi je da vozim veliki traktor sa kompjuterom", kaže Marko Samardžija.

Željana više pomaže majci u kućnim poslovima, ali često obuje čizme i sa vilama u rukama radi štalske poslove.

"Najviše volim raditi oko ovaca. Znam da mi poljoprivreda neće biti životno zanimanje jer sam se opredijelila za mehatroniku, ali jednostavno volim selo i životinje. Braća me stalno pitaju ima li u školi smjer za traktoriste. Sada im je to glavna preokupacija", kaže Željana.

U planu proširenje farme

Željko Samardžija planira vrlo brzo izgradnju novih objekata, proširenje proizvodnje i nabavku dodatne mehanizacije. U poljoprivredi je našao svoju račuunicu i, kako kaže, ni malo im nije bila teška adaptacija na seoske uslove.

"Moj otac je bio poštar, majka je radila u fabrici, a supruga je odrasla u gradu. Poslije svadbe smo otvorili prodavnicu i počeli da se bavimo trgovinom, ali smo ubrzo shvatili da to nama neće obezbijediti naročite uslove za život. Zaposlio sam se u Šumskom gazdinstvu i tu proveo četiri godine, ali kada su plate počele kasniti, odlučili smo se za povratak u Turjak", priča Željko Samardžija prisjećajući se farmerskog početka i neprospavanih noći zbog teške odluke.

Samardžije su registrovale svoje domaćinstvo, podigli kredit i uložili u zavidno matično stado dobrog genetskog potencijala, mehanizaciju i druga sredstva rada. Za sada su zadovoljni, a što je najvažnije ljubav prema poljoprivredi i selu prenijeli su na nasljednike, djecu Željanu, Marka i Darija.

Foto: Boško Grgić