Queen Sheep obitelji Lenac: Tržište stvorili sami, a kad nisu mogli eko certifikat ishodili - halal

OPG Ivanke Lenac na velikoj farmi u općini Lokve u Gorskom kotaru, ispod Risnjaka, posljednjih pet godina uzgaja mesnu pasminu ovaca Romanovskih, isključivo zbog janjadi, a trenutno se na farmi Queen Sheep nalazi čak 480 životinja. O svakodnevnim izazovima u zahtjevnom ovčarstvu u planinskom kraju koji je gotovo pa idealan za uzgoj ovaca, ali i brojnim nedaćama u domaćoj poljoprivredi, razgovarali smo s informatičarom po struci i priučenim poljoprivrednikom Damirom Lencom, vlasnikom farme 'Queen Sheep'.

Naša ideja je, kaže Lenac, zapravo bila proizvodnja najbolje moguće zdrave hrane na lokaciji na kojoj smo živjeli, a to je naselje Mrzla vodica u općini Lokve."Činilo nam se je da će kvalitetne zdrave hrane u budućnosti nedostajati. Htjeli smo ostati na lokaciji na kojoj živimo već 20 godina i proizvesti hranu koja bi imala nekakve komparativne prednosti u odnosu na slične proizvode napravljene u drugim krajevima. S obzirom na podneblje, klimu, tlo, nadmorsku visinu, dostupne površine i ostale elemente, u obzir nije dolazilo ništa od ratarstva, povrtlarstva, pa ni voćarstva. Od stočarstva, šanse su imale samo ovce ili koze. Kakve bismo komparativne prednosti imali s kravama, svinjama, kokošima, magarcima, konjima, ili slično? Na kraju su nekako pobijedile ovce i to pasmina koja se ne muze", ističe Lenac.

Moderna farma bez vode i struje ispod Risnjaka

Ipak, na carskoj farmi nema ni vode ni struje pa je sami proizvode, a razlog je čisto 'tehničke prirode'. Farma se nalazi u dolini Suha Rečina. "Iako je dolina sve samo ne suha i stvarno ne znamo tko se je našalio davši joj to ime", ističe Lenac. Struju proizvode u maloj solarnoj elektrani potpomognutoj sa vjetroturbinom i benzinskim agregatom. Sva trošila su prilagođena minimalnoj potrošnji i sustav je ljeti uglavnom samodostatan, a zimi agregat nadopunjava nedostatak sunca. Imaju i električnog pastira koji također radi na solarni pogon i on je, uz jednu šarplaninku, glavni čuvar velike farme. No, suprotno uvriježenom razmišljanju, električni pastir im ne služi da bi zadržao ovce u ograđenom prostoru, on služi da bi zadržao vukove, medvjede, čagljeve, risove i ostale predatore izvan ograđenog prostora.

"Ta nam tehnologija puno znači jer se nalazimo upravo usred njihove šume, kao na tanjuru", kaže Lenac.

Dolina je na 800 metara nadmorske visine i okružena s planinskim vrhovima od kojih je najviši Risnjak visok 1.528 m. Vrlo je teško pristupačna jer zapravo postoji samo jedna prilazna cesta iz naselja Mrzla vodica do farme, a udaljenost je 2,2 km. Nema infrastrukture, dakle nema struje i nema vode, a donedavno je i sama cesta bila u jako lošem stanju. "Kada padne snijeg nemoguće je danima uopće prići farmi. Kako u takvim uvjetima organizirati čuvanje ili odvoz ili preradu mlijeka? Mužnja naprosto nije bila opcija", drži Lenac.

Prema njegovim riječima, kada su se već odlučili za ovce, odabrali su Romanovske. To je pasmina kojoj pogoduje planinska klima. Ovce su sive, imaju ispod runa sloj guste meke dlake tamno sive boje, janjad je crna. Ne vole toplo podneblje niti kamenito tlo, a nisu baš ni oduševljene velikom vlagom. "Pročitali smo da su nastale križanjem sibirske ovce i muflona u Rusiji, prije više stotina godina. Dakle, poludivlje životinje, a tako se nekako i ponašaju. Međutim, po nama, najvažnija karakteristika je kakvoća mesa, kako janjadi tako i ovaca. Suprotno većini janjaca drugih pasmina, njihova masnoća nije u dijelu između kože i mesa, već je u samom meso, dakle govorimo o najjače 'prošaranom' mesu između svih poznatih vrsta", pojašnjava. 

To je razlog posebno slatkog okusa, velike sočnosti i skoro potpunog izostanka karakterističnog jakog mirisa. "Vrlo česti komentar koji dobivamo jeste da se 'pečeno meso može konzumirati hladno' što je do sada bila pohvala rezervirana samo za kvalitetne odojke. Obzirom da je diverzifikacija pasmina janjadi kod nas bila potpuna nepoznanica, paralelno s početkom uzgoja krenuli smo i u marketinšku, edukativnu, kampanju. Puno truda i vremena je bilo potrebno i zasigurno ćemo još puno energije potrošiti u tom pravcu. Prvi rezultati se već pokazuju, ali daleki je put pred nama u tom pravcu. Potrebno je promijeniti percepciju kako javnosti tako i ugostitelja i pokazati im da postoje velike, čak mjerljive razlike između 'janjeta i janjeta'. Naša kampanja je prvenstveno usmjerena na one najvažnije u tom lancu, a to su sami kuhari", kaže Lenac.

Zaštitili brend 'Queen Sheep' jer nitko ne pozna 'goransku janjetinu'  

Lenac ističe poslovni model farme 'Queen Sheep'. "Da bismo se na neki način razlikovali od kolega iz struke smatrali smo da je potrebno razviti svoj vlastiti brand. Iako kod nas već odavno postoje razne janjetine definirane prema geografskom porijeklu, smatralo smo da takva formulacija nije dobra za nas. Prije svega činjenica je da nitko ne pozna 'goransku janjetinu'. Ali čak da nešto takvo i postoji, teško je reći što to zapravo znači. Mi smo se odlučili za potpuno personalizirani pristup i zaštitili smo međunarodno svoj brand pod nazivom 'Queen Sheep' te samim time pokazati našim klijentima da mi svojim imenom i prezimenom stojimo iza svoga proizvoda."

Romanovske su se ovce uzgajale za rusku carsku obitelj Romanov i od tuda joj i potiče ime, dakle zasigurno je 'carska'. Međutim, ova pasmina ovaca zaslužuje i iz nekih drugih razloga naziv carska.

"Naravno da nismo stali samo na brandu ili vrsti, u današnje vrijeme na tržištu morate imati i dodatne argumente za borbu, tako da smo pokušali cijeli posao razraditi do kraja. Kao prvo, cijelo stado, koje trenutno broji 480 životinja je u uzgoju u selekciji. To zapravo znači da imamo 12 stada koja su 24/7 fizički odvojena jedna od drugih, što nam omogućava da imamo vrlo precizne statističke podatke o svakoj životinji posebno i da nemamo miješanja krvi, pa raspolažemo sa 4 krvne linije u uzgoju. To nam pak omogućava da izdamo službeni rodovnik za svako proizvedeno janje, te da prodajemo matična stada za daljnji uzgoj," pojašnjava Lenac.

Ali kolika se količina administracije krije iza navedenoga 'bolje da ne znate', kaže on. Istina je da se Romanovske janje skoro dva puta godišnje, a obitelj Lenac je postigla janjenje svakih 7 mjeseci. Istina je da u svakom janjenju možete očekivati nekoliko janjadi, dok su oni postigli prosjek od nešto više od 2. Međutim, to je moguće samo ukoliko imaju vrhunske uvjete. To podrazumijeva stalnu brigu o zdravlju stada, hranjenje vrhunskom hranom u optimalnoj količini i po točno tempiranim terminima, dovoljno veliki prostor za boravak, dovoljno svjetla, prozračnost, čistu vodu, boravak u zaštićenom prostoru za lošeg vremena, dovoljno rano odbijanje janjadi i čitav niz drugih elemenata. Ukratko: apsolutnu i stalnu posvećenost životinjama i poslu.  

Nisu mogli dobiti eko ili bio certifikat, pa ishodili Halal

Čuli smo da su svakako htjeli da cijeli trud bude pokriven i s nekim relevantnim certifikatom. "No, nismo u mogućnosti dobiti BIO ili EKO certifikat", kaže Lenac. "Naime, površina našeg pašnjaka koja je potrebna za ta dva certifikata nije dovoljna, pa smo stoga zatražili i dobili Halal certifikat. On je malo manje poznat u javnosti od prethodna dva, međutim, suprotno percepciji većine on objedinjuje elemente oba i dodaje još neke dodatne elemente koji oni nemaju, prije svega što se tiče uzgoja životinja".

Lenac ističe da su ponosni na njega, sve je više prepoznat u Europi i napraviti će sve da ga i dalje zadrže. "Naravno da nam je otvorio mnoga vrata, pogotovo kada je riječ o zemljama Bliskog istoka, ali u tom smislu, nažalost, u ovom trenutku imamo dvije velike prepreke. Prva je pandemija koronavirusa, koja spriječava normalan protok transporta, bilo životinja i ljudi, a druga je činjenica da Hrvatska nema protokoliran zdravstveni certifikat za izvoz živih ovaca i janjadi s niti jednom zemljom izvan EU (osim Srbije, BiH i Makedonije). Ali na tom slučaju radimo uz podršku same ministrice poljoprivrede i uskoro se nadamo prvim novim certifikatima za izvoz prema Libanonu i prema Iranu", otkriva Lenac.

Razvili 28 vrstu hrane za ovce u planinskom području

Što zbog njihove ideje o proizvodnji vrhunske zdrave hrane, što zbog Halal certifikata, hrana koju daju svojim životinjama mora biti GMO free certificirana. U Hrvatskoj postoji samo jedna tvornica stočne hrane koja ima taj certifikat, te je u tom smislu izbor bio jednostavan.

"Sreća je htjela da smo naišli na ljude koji su se zaista posvetili problemu hranjenja životinja na više načina, te su usprkos činjenici da u svom portfelju imaju 27 vrsta hrane za ovce i janjad poslali svog nutricionista u suradnji s kojim smo razvili i tu 28 vrstu koja je upravo prilagođena Romanovskim ovcama u poluintenzivnom uzgoju u planinskom području. U našem okruženju je nemoguće proizvesti potrebne žitarice, a kamoli očekivati laboratorijsku kontrolu sastava hrane, međutim ova varijanta se pokazala dobitnom. Istina, trošak je višestruko veći od samostalne proizvodnje, međutim u tom smislu nemamo alternativu. To i je jedan od razloga zašto naša janjad košta malo više od drugih, kaže Lenac.

S obzirom da lokalno nemaju značajnih površina koje bi se mogle kositi, sijeno kojeg ovce imaju raspologanju po volji, samo za ovu farmu proizvode njihovi partneri u Ravnoj Gori. Suradnja, na obostrano zadovoljstvo, traje od samog početka proizvodnje janjadi. Osim navedenoga, životinjama daju još samo vodu iz planinskih izvora, djelomično i kišnica, te morsku sol.

Pastire sa Šar planine 'čuvaju kao oko u glavi', jer domaćih nema

Ipak, nažalost, činilo se da neće moći riješiti golem problem jer domaća radna snaga nije zainteresirana za poljoprivredu, posebno stočarstvo, što je težak i nezahvalan posao. Ovce su, pak, životinje stada i uzgajaju se uvijek kao stado. To podrazumijeva da ih nije moguće uzgajati na visoko tehnološkim farmama na način kako se uzgajaju muzne krave, svinje, kokoši ili sl. Ovce bi na taj način teško funkcionirale, a to pak znači da morate imati - pastira. Obitelj Lenac se oglasila na Zavodu za zapošljavanje prije nego je farma započela sa radom. Jedini uvjet je bio da budući pastiri znaju ili žele raditi sa ovcama, odnosno biti pastiri. 'Naravno, javilo se je malo ljudi, a niti jedan prijavljeni nije nikada čuvao nikakve životinje', sjeća se Lenac.

Svi smo u mladosti imali priliku čuti od svojih roditelja: Uči, jer ako nećeš čuvat ćeš ovce. Takav stav i je doveo do situacije u kojoj se trenutno nalazi hrvatsko ovčarstvo, drži Lenac.

Lenac je rješenje pronašao u Makedoniji na Šar planini. Tada se je pastire, kaže, tamo još i moglo pronaći, ali danas je čak i to nemoguće. Ljude koje smo tada zaposlili čuvamo kao oko u glavi. Ne znam što bismo bez njih, njihovog znanja, poznavanja ovaca i predanog rada. Zaposlili smo trojicu, od kojih je dvoje uvijek na farmi, a jedan kući na odmoru. Prilično sam siguran da je nedostatak pastira glavni razlog za polako, ali sigurno odumiranje uzgoja ovaca. Svi smo u mladosti imali priliku čuti od svojih roditelja: Uči, jer ako nećeš čuvat ćeš ovce. Takav stav i je doveo do situacije u kojoj se trenutno nalazi hrvatsko ovčarstvo, drži Lenac.

Tržište stvarali sami, a internet im je glavno oružje 

Internet je osnovno sredstvo za komunikaciju između pastira i njihovih obitelji, ali i naše glavno oružje za promociju onog čime se bavimo. Izradili smo prilično jednostavnu i nadamo se razumljivu web stranicu na tri jezika. Polučila je odlične rezultate. Čita se zaista u cijelom svijetu, a donijela nam je i jako puno upita i kontakata, ističe Lenac.

Njihov poslovni plan predviđa ukupan broj od 650 grla u matičnom stadu. Dostigli bi taj broj do kraja ove godine, odnosno početka sljedeće da nije bilo pandemije i svih nedaća koje je ona donijela. Bilo je tako za ovo ljeto predviđena izgradnja posljednjeg dijela infrastrukture na farmi, jednog priručnog spremišta za sijeno. Za tu svrhu trenutno koriste štalu koja je zapravo spremna za prihvat tih 170 grla koliko im nedostaje do punog kapaciteta. S obzirom da moraju imati priručno spremište sijena, punjenje te posljednje štale nije izvedivo.

"Predvidjeli smo spremište za sijeno, kao i sve ostalo do sada, financirati iz vlastitih sredstava, međutim prioriteti su se promijenili, teško je znati što nas čeka sutra. U ovom trenutku je najvažnije da osiguramo kakav takav plasman za janjce koji dolaze i rastu, i da barem pokrijemo trošak proste reprodukcije. Tržište smo i do sada stvarali sami, a sada ćemo krenuti ponovno u sličan posao od početka, samo s drugom ciljanom skupinom', zaključuje Lenac.