Dolina Sane u selu Rasavci preplavljena je sočnim, šarenim lubenicama, kao i domaćim dinjama, koje godinama uzgaja vrijedna porodica Vidičević. Ovo je, kako kažu, udarni period sezone, kada su temperature svakodnevno iznad 30 stepeni i kada je najzdravije biti u hladu, uz krišku hladne, domaće lubenice ili dinje.
Prijedorsko selo Rasavci, smješteno u dolini rijeke Sane, čuveno je po proizvodnji lubenica. Porodica Vidičević iz ovog sela, nadaleko je poznati proizvođač kvalitetnih i sočnih lubenica, ali i dinja. U ove tople dane, njihove lubenice i dinje najtraženiji su proizvodi na prijedorskim pijacama, ali i na tezgi pored kuće Vidičevića, smještene pored puta Prijedor - Sanski Most.
Sve je počelo prije petnaestak godina, kada je vrijedni i nezaposleni bračni par, Dragana i Boško Vidičević, odlučio da zasije lubenice na njivi pored kuće. Počeli su skromno, a danas lubenice uzgajaju na površini od šest dunuma zemljišta i očekuju rekordni rod.
"Iako je kasnila proljećna sjetva, obilna kiša tokom prethodnog perioda i brojni sunčani dani, išli su u prilog uzgoju naših lubenica, tako da ove godine očekujemo da ćemo dostići rekordnu proizvodnju od 60 tona lubenice. Najviše uzgajamo sorte "Samantu" i "Farao", a već je po lozama bilo jasno da će godina biti dobra", priča Boško Vidičević, koji svakodnevno u jeku sezone i nakon branja, lubenicama snabdijeva pijace i prodavnice.
Lubenice, kažu Vidičevići, uzgajaju "bez hemije", uz stajsko đubrivo i vodu. Kažu, to je i najveća prednost njihovog proizvoda.
"Mi koristimo samo prirodni đubar i zalijevamo vodom. Brinemo o lozama i to je to. Ponekad zna biti jako naporno, ali uspijevamo zajedničkim radom da sve postignemo i prodamo. Imamo i motiv, a to su naša djeca", priča Dragana Vidičević.
Inače, Vidičevići uzgajaju i dinju, paprike, paradajz.
Dragana i Boško roditelji su četvoro djece, dvije kćerke i dva sina, koji značajno pomažu, u skladu sa svojim mogućnostima. Kćerke su se udale, najstariji sin zaposlio, pa im je ovih dana "desna ruka" najmlađi osmogodišnji sin Petar.
"Ja mnogo volim da pomažem roditeljima, a volim i da radim. Oni, sestre i brat su me svemu naučili. Znam kako se sije lubenica, prvo se probuše rupe u zemlji, pa se uzme sadnica i usadi, onda se pokrije zemljom i tada zalijemo vodom. I onda čekamo da lubenica naraste, beremo i prodajemo. U svemu pomažem", kaže najmlađi Petar.
Zahvaljujući vrijednim Vidičevićima, lubenice su postale brend prijedorskog sela Rasavci. U prilog rekordnoj proizvodnji ide i plodna zemlja pored rijeke Sane.
Boško kaže da nikada ne bi napustio svoje selo, jer ko hoće da radi, može i da zaradi. Sve što Vidičevići uberu, to i prodaju, pored kuće ili na pijacama. Ako vas put nanese dionicom Prijedor - Sanski Most, teško da nećete primijetiti njihov štand. Dosadašnji rekorder je lubenica teška dvadeset kilograma, a Vidičevići vjeruju da će do kraja berbe ove godine ubrati i težu.
Fotoprilog
Tagovi
Autorica
Gordana Vila
