Problem koji su uočili sibirski naučnici je što nakon seče šuma u Sibiru, šumari sade američki javor uvezen iz Amerike, kao i mnoge druge vrste koje istiskuju domaće, sibirske šumske biljne vrste.
Dvadeset pet sibirskih botaničara tri godine su proučavali biljke koje nisu autohtone sibirske vrste, već su donesene iz drugih krajeva sveta i tu su se ustalile. Utvrdili su kako je 146 takvih biljaka, a 58 vrsta, najopasnijie. Ovo je temeljno analizirano u "Crnoj knjizi flore Sibira".
Strane biljke teško se prilagođavaju surovoj sibirskoj klimi, ali one koje su se uspele ovdje ukoreniti stvaraju mnogo problema domaćim biljkama i istiskuju ih.
Sve te, kako ih nazivaju, tuđinske biljne vrste, a posebno ovih 58, ugrožavaju životnu sredinu, životinje i ljude u regiji i to je, ukratko, glavna teza "crne knjige" sibirskih botaničara. Oni se nadaju da će njihov znanstveni rad "dati podsticaj programima koji se bave istraživanjem invazivnih vrsta i da će pomoći da se speči ekonomska i ekološka katastrofa". Dodali su da "iako crne knjige nemaju pravnu moć, naučnici ne sumnjaju u korisnost svog istraživanja".
Sibirski botaničari napravili su "Crnu knjigu flore Sibira" i obradili 58 biljnih vrsta koje su opasne za autohtone.
U članku objavljenom na portalu Russia Beyond the Headlines navodi se kako naučnici tvrde da su strane vrste biljaka i ranije prodirale na područje Sibira, pa su u grobovima iz davnina pronađene brojne vrste semena koja nisu tipične za floru sibirske regije.
"Invazivne, uvezene biljke, koje su se raširile zahvaljujući delovanju čoveka, ugrožavaju biološku raznolikost Sibira. Na primer, grupacije ive (Cyclachaena xanthiifolia), lisičine i obične lisičine (Echium vulgare) praktično pretvaraju pašnjake za stoku u livade koje nisu pogodne za ispašu", kaže Marina Silantjeva, koautor zbirke i dekan odeljenja za biologiju Altajskog univerziteta, dodajući kako neke vrste prenose parazitske i zarazne bolesti opasne za ostale biljke nekih gljiva koje uzrokuju rđu pšenice. Neke biljke koje se oprašuju vetrom, na primer, ambrozija i iva izazivaju alergije, a neke i kožne bolesti kod ljudi.
Sibirski naučnici su uočili problem da nakon seče šuma u Sibiru, šumari sade američki javor uvezen iz Amerike, kao i mnoge druge vrste koje istiskuju domaće, sibirske šumske biljne vrste. Američki javor je posađen početkom prošlog veka i posebno se raširio 60-tih godina i koristio se kao vetrozaštitni pojas, ali se uskoro počeo samostalno, nekontrolirano razmnožavati i širiti. Rezultat toga je da su danas neka područja gde se proširio javor potpuno mrtva i uopšte više nema trave.
Sibirski botaničari podsećaju kako se okolina sibirske regije aktivno menjao od početka 17. veka kada je počela poljoprivredna kolonizacija Sibira i drastično se povećao broj zasejanih područja, koje su počele nastanjivati strane biljke. Sredinom prošlog veka u Sibiru je kultivisano, uzorano i zasejano oko 10 miliona hektara, podsećaju stručnjaci.
"Poslednja faza naseljavanja stranih vrsta odvija se danas. Tom procesu pogoduju globalizacija teretnog prometa i cirkulacija različitih kultura. Širenju stranih biljaka pomaže i globalno otopljenje. Za brojne termofilne biljke nestala su temperaturna ograničenja", zaključila je Marina Silantjeva.
Foto: pixabay.com, zugh
Autor
