Šta mraz radi biljkama da postaju slađe? Zadržavaju li vitamine, minerale i druge hranljive nutrijente? Evo objašnjenja
Bundeva je najslađa kad je "ošuri" mraz, govorila je moja teta. U to sam se nebrojeno puta sama uverila. Nakon mraza ona je slađa, brašnastija, punog ukusa. Baš zbog toga je ljudi ostave u baštu ili na njivi još u novembru ili nakon berbe u dvorištu, na mestu gde će je mraz ošuriti, a tek onda je koriste za pečenje, kolače i druga jela.
Ipak, ona nije jedina.
Šta mraz radi biljkama da postaju slađe? On aktivira razgradnju skroba u šećere, pa zato ukus bude puniji i slađi. Naime, kad temperatura padne prema nuli, biljka se štiti tako što skrob pretvara u šećer, jer on deluje kao prirodni antifriz.
Tri su grupe povrća koje postaju slađe nakon prvog mraza.
Kelj, bilo da je zimski, lisnati ili kovrdžavi postane puno slađi i mekši. Raštan tek nakon mraza bude onaj pravi, punog ukusa, bez gorčine koja mnogima ne odgovara.
Prokelj takođe ima najbolju aromu kada ga "ošuri" minus. Kineski kelj, poznat i kao pak čoi takođe bude blaži. Kupus postane blago slađi i mekši. Praziluk ne postaje slađi kao prethodno povrće, ali mu mraz poboljšava ukus i teksturu.
Kod korenastog povrća mraz jako diže šećere, pa tako šargarepa nakon mraza bude primetno slađa. Repa žuta i bela postane mekša. Crna rotkva posle minusa ima blaži ukus, uobičajena ljutina popusti. Cvekla takođe postane puno slađa jer skrob prelazi u šećer. Paštrnak svoj pun slatko - aromatični ukus dobija tek nakon mraza.
Osim već navedene bundeve, mraz zaslađuje pogotovo muskatne i hokaido tikve jer se šećeri maksimalno podignu nakon hladnoće.
Vitamini, minerali, vlakna i fitonutrijenti ostaju uglavnom neoštećeni. Neke biljke čak postaju lakše svarljive, jer se deo složenih ugljenih hidrata razgradi, pa dolazi do porasta jednostavnih šećera kao što su glukoza i fruktoza. Takođe dolazi do blagog pada skroba, a s druge strane do povećanja antioksidativnih jedinjenja kod nekih vrsta. Tako se, na primer, u korenastom povrću poveća koncentracija polifenola jer biljka reaguje na stres, što je zapravo dobro za nas.
Smatra se da kod ove vrste povrća koncentracija minerala ostaje ista, a antioksidansi poput beta-karotena ostaju stabilni.
Lisnato povrće zadržava vitamine C, K i folnu kiselinu, a ne gubi minerale. Može se dogoditi mali gubitak vitamina C ako su listovi potpuno smrznuti, a kasnije se odmrznu zbog čega dolazi do raspada ćelijskih zidova. Ovo se događa kod suve zime i dugotrajno vrlo niskih temperatura.
Često dolazi do porasta antioksidansa antocijana u lisnatom povrću koje ima ljubičaste nijanse.
Bundeve i zimske tikve zadržavaju beta-karoten, vitamine B grupe, minerale i vlakna.
Dakle, tek dolazi pravo vreme za uživanje u varivima, salatama i kolačima koji greju dušu i hrane telo.
A koje povrće vi najradije berete nakon mraza i kako ga pripremate, otkrijte nam u komentaru ispod teksta.
Tagovi
Autorka