Količina soli zavisi od težine praseta. Proces pečenja traje od pet do šest sati na umerenoj vatri. Kako postići da ne izgore uši i kada znamo da je prase pečeno?
Koliko sela toliko i načina pečenja praseta na ražnju, a za sve je zajedničko da se biraju mlade životinje čije meso je sočno i mekano. Nakon klanja, trup se očisti, ošuri. Uklone se sve nečistoće i komadi šurene kože. Sve je potrebno dobro isprati. Iz trupa se uklanjaju iznutrice.
Nakon što je očišćeno, prase se soli tako što se so utrljava u unutrašnjost i spolja. Količina soli se određuje prema težini praseta i obično se kreće od dva do tri odsto. Kako bi što bolje prodrla u meso, nožem se prave rupe ispod svake plećke i buta te se napune manjom količinom. U nekim krajevima se pored soli koriste razni drugi začini: biber, ruzmarin, majčina dušica. Osim toga u prostor stomaka se mogu staviti jabuke, ruzmarin ili limun koji doprinose ukusu mesa. Ovako pripremljeno se ostavlja na hladno mesto preko noći.
Na dan pečenja, trup se postavlja na ražanj, šipka se provuče kroz unutrašnjost, i dobro učvrsti pomoću viljuški ražnja. Na sredini se dodatno osigura, kičma se veže namenskom viljuškom ili žicom za ražanj kako ne bi spao tokom manipulacije i okretanja u procesu pečenja. Noge se vežu za ražanj ili se povežu što bliže trupu. U pojedinim krajevima donji deo nogu se iskoristi da se provuku kroz rupe na trbušini i tako zatvori trup, dok drugi žicom obave zatvaranje trbušne šupljine.
Kako uši ne bi izgorele mogu se zamotati aluminijskom folijom.
Kako bi prase bilo dobro ispečeno, a meso sočno, veoma važni faktori su vatra i vetar. Samo mesto pečenja, ako je na otvorenom, treba biti zaštićeno od vetra. Za loženje se koriste bukova ili grabova drva, ostaci od krunjenja kukuruza (komuša, kočanka, čokanjka, oklasak). Izbegavati crnogorično drveće i nikako ne koristiti otpad.
Ražanj se okreće tokom celog procesa pečenja kako bi se ravnomerno ispeklo sa svih strana. Vatra ne sme da bude prejaka, a prase treba da je udaljeno od 20 do 40 cm. Pečenje traje između tri do pet ili šest sati u zavisnosti od težine i kako odmiče proces prase se približava vatri. Žeravice treba da je nešto više u predelu plećki i butina.
Da bi dobila lepa zlatna korica posle četiri sata pečenja premazuje se mašću, mešavinom ulja i začina ili se preliva pivom. Za dobijanje hrskave kožice dodaju se šišarke koje brzo podignu temperaturu i kratkotrajno kao se ne bi formirali mehurići na površini. Kada počne da kaplje mast, stavlja se pleh ispod praseta, a u nju umaču kriške hleba.
Iskusni majstori kažu da je gotovo kada se zglobovi razdvoje.
Tagovi
Autorka
Tomas Man
pre 1 godinu
@Julijana Kuzmić , sviđa mi se Vaš komentar, naročito " Ja nisam toliko razmišljala o tome...", malo je tužno što kod nas 98 % ljudi ne razmišlja i ne koristi logiku kad nešto radi...Ovo sa pečenjem praseta je ortodoksni primer tog mentaliteta. Da još napomenem da mi nismo uopšte glup narod , po IQ smo negde u sredini evropskih nacija, ali jednostavno nismo naučeni da koristimo svoj intelekt. Pozdrav i svako dobro.
Julijana Kuzmić
pre 1 godinu
Ja nisam toliko razmišljala o tome, dok se rumeni prasence na vatri i opija mirisom :)
Tomas Man
pre 1 godinu
Mnogo sam putovao po svetu i mogu reći da nigde , sem kod nas , nisam video da se prase ili jagnje zašiva ili zatvara po stomaku. Čak negde umeću i drvca da bi se rebra držala raširena i otvor što veći . Zatvaranjem stomaka se sprečava ulazak toplote unutar praseta , što je glavni razlog vrlo dugog pečenja i česte pojave sukrvice u mesu oko kičme i plećki. Da li smo mi to pametniji od ostatka sveta , ili je to po onoj "videla žaba da kuju konja , pa i ona digla nogu..." ? Na internetu takođe možete videti gomile slika iz celog sveta praseta ili jagnjeta na ražnju , pa stavite prst na čelo.