Popločanje može da bude skupa stavka u uređenju dvorišta. Ali ako se pažljivo isplanira i deo radova preuzmu domaćini na sebe, suma može da bude podnošljiva. Još je bolja varijanta ako koristite materijale koje drugi bacaju.
Staza u dvorištu znak je dobrodošlice u kuću. Popločanje većeg dela dvorišta daje otmenost prostoru. Za ovaj deo uređenja domaćini kažu da je skup hobi koji i nije neophodan. Bar ne u početku. Ali, popločani delovi lakši su za održavanje, te štede vreme, a i prave predivan kontrast cveću i travnjacima.
Kontra-argument za primedbu da je ponekad ovaj posao čist finansijski višak za plitke džepove je da se popločanje i staze mogu uraditi i od odbačenih i prirodnih materijala, poput kamena, šljunka, cigli, crepa, drveta, a da veći deo posla mogu da urade i vlasnici sami.
Takozvano popločanje od zida do zida je najskuplje, ali je i najpraktičnije za održavanje, kada govorimo o seoskim dvorištima i onim manje kvadrature. Ono i daje mogućnost da zelene površine i cvetne leje "pomerate" svake sezone. U tom slučaju dobro je imati pokretne i prostrane žardinjere za biljke. Svake sezone bukvalno se može praviti novi dizajn i izgled dvorišta.
Popločanje od zida do zida
Nešto jeftinija varijanta je kombinacija popločanja delova dvorišta i staza. Upravo su staze najpogodnije za materijale koji mnogi bacaju, ili one koji mogu da se nađu u prirodi.
Prvo je potrebno da odlučite koji deo dvorišta treba i želite da bude popločan i kuda će voditi staze. Pre nego što definitivno odlučite, razmislite o tome kuda će voda sa popločanog dela da odlazi. Prednost kod staza je što može da se između ploča ostavi prostor od zemlje, kamenčića ili trave, te voda može da otiče.
Uglavnom se u celosti popločavaju prednji delovi dvorišta do ulice ili puteva. Zatim se taj deo nastavlja u vidu trotoara pored same kuće, a po želji vlasnika, odatle se stazom dolazi do zadnjeg dela dvorišta predviđenog za sedenje, koji takođe može biti popločan. Kod seoskih dvorišta najpogodnije je da se popločanje stavi tamo gde se parkiraju vozila ili poljoprivrednem mašine i da se taj deo stazama poveže sa drugim delovima dvorišta.
Ranije su se u prednjim delovima dvorišta pravile dve kolovozne staze, a između je ostajao travnjak ili prostor za cveće, ali se to u većini slučajeva pokazalo nepraktičnim, jer je održavanje zelenih površina bilo teže, a u kišnim i zimskim mesecima stvaralo se blato na stazama.
Praktično i dekorativno rešenje
Prilikom izbora materijala treba biti maštovit, ali pre svega praktičan. Staze treba da budu popločane materijalom koji nije klizav ni po kiši, ni po mrazu. Recimo, ploče od kamena peščara nisu predviđene za senovite delove bašte, jer se na glatkoj površini brzo skuplja mahovina. Popločanje može da bude od betonskih elemenata ili kaldrme, granita ili bazalta.
Važno je da se odabrani materijal lepo ukomponuje sa stilom kuće i bašte. Primera radi, ako je fasada kuće od pečene cigle, onda možete i popločanje da uradite od nje.
Uzanom stazom smatra se ona koja je širine od 60 do 100 centimetara. I uglavnom se postavlja u malim dvorištima. Kod prostranih, kakva su uglavnom prigradska i seoska dvorišta, najvažniji je prilaz kući. Ukoliko vam se ne dopada popločanje celog prednjeg dela, širina prilazne staze trebalo bi da bude od 120 do 180 centimetara. Toliko je zapravo prostora potrebno da dve osobe šetaju jedna pored druge.
Tamo gde je prostor za odmor i sedenje, ne treba štedeti na popločanju, jer niko ne želi da mu stolica sa dva nogara stoji na stazi, a sa druga dva da klizi u zemlju ili propada u cveće. Koliko će prostora biti popločano zavisi od veličine stola, a onda treba dodati najmanje 120 centimetara za stolice.
Mesto za sedenje - dovoljno prostrano za stolice
Pejzažne arhitekte napominju da uvek morate imati na umu da dizajn staze i popločanog dela dvorišta naglašava lepotu i boje cvetnih aranžmana u vašoj bašti. Osim što su praktične, one su i estetske. I ne moraju nužno biti pravolinijske. Igrajte se sa oblicima.
Foto: Magdalena Nenković
Tagovi
Autorka