Kako bi školu u Gornjoj Beloj Reci kod Nove Varoši sačuvali od zatvaranja, meštani iz okolnih sela upisali su jesenas u nju svoju decu, u nadi da će podstaći mlade da formiraju svoje porodice i ostanu na dedovini.
U Gornjoj Beloj Reci nema dece stasale za đačku torbu, zbog čega je školi, koja slavi sedam decenija rada, ove jeseni pretio katanac, a njenu sudbinu uskoro bi mogla da dožive i druga sela u opštini u čijim školama je skoro 300 đaka manje nego pre pet godina.
U klupama ove škole, koja je izdvojeno odeljenje OŠ "Vuk Karadžić" u Jasenovu, sada je troje đaka. Sestre Nevena i Jelena Žunić su iz Donje Bele Reke, a Jugoslav Remović iz Jasenova, i do školskih klupa pešačiće kilometrima.
A školsko zvono je 1. septembra zvonilo samo za predškolca Jugoslava Removića, jer nije bilo drugih đaka. Na sreću po selo, u pomoć su im pritekle komšije, pa Jugoslavu ovih dana pridružile sestre Žunić - Nevena ide u drugi razred, a Jelena je predškolac.
"Sa školom će nastaviti da živi i selo, i to je meni i supruzi Jadranki bio jedini motiv da decu iz škole u Donjoj Beloj Reci gde su krenula prebacimo u Gornju Belu Reku. Nadam se da će naš gest biti podstrek mladima da formiraju porodice i ostanu na dedovini. Ovde na Murtenici teški su uslovi života zbog surove planinske klime, pa mnogi sele, a ognjišta se gase. Na posnoj zemlji malo šta uspeva, pa nekako preživljavamo od stočarstva i prodaje drveta", kaže Milijan Žunić (38).
Tri đaka u isturenom odeljenju OŠ "Vuk Karadžić"
Jugoslavu Removiću tek je pet i po godina, a iz šest kilometara udaljenog zaseoka u vrletima Murtenice u školu je došao u pratnji roditelja, oca Milana (44) i majke Ljiljane (29). Prvog dana nove školske godine u praznoj učionici dočekali su ga učiteljica Ivana Gredeljević, koja ovde službuje pet godina, i pomoćni radnik Marinko Kostić. "I ja sam početkom osamdesetih ovde išao u školu, ali je tada u dve učionice bilo oko 40 đaka i sve je vrvelo od dečije graje. Na žalost, Jugoslav je prvog dana u školi bio sam, jer se devojčica koja je ovde završila drugi razred prebacila u matičnu školu u Jasenovu, a u Gornjoj Beloj Reci i okolnim zaseocima osim njih dvoje nema druge dece tog uzrasta. Za tri godine u školskim klupama pridružiće mu se sestra Milica", kaže otac mališana Milan Remović.
Matična OŠ "Vuk Karadžić" u Jasenovu, i njena izdvojena odeljenja u Kućanima i Gornjoj i Donjoj Beloj reci, danas imaju svega 35 đaka i petoro predškolaca, a ne tako davno nastava se ovde odvijala u dve smene. Sredinom sedamdesetih bilo je više od 200 đaka pešaka, a škola je imala svoj internat. "Lokalna samouprava je uložila značajna sredstva da se renoviraju i opreme sve školske zgrade, pre četiri godine je kupila i kombi za prevoz nastavnika i učenika, a imamo i đačku kuhinju. Na žalost, mladi ovde ne vide perspektivu i sela se gase, pa sve škole u opštini kubure sa malim brojem đaka", kaže direktoka OŠ "Vuk Karadžiću u Jasenovu Dušica Popović.
Deca pomažu roditeljima oko stoke, koja im je osnovni izvor prihoda
Na vratima mnogih školskih zgrada u planinskim selima već se uhvatila paučina, a i onima koje još uvek rade preti katanac. U najtežoj situaciji je škola u Bistrici nadomak grada, u čije klupe ove jeseni prvi put u njenoj istoriji neće sesti ni jedan prvak, a nema ni predškolaca.
"U selu je svega troje dece koja će narednih godina krenuti u školu, i tu je, bojim se, kraj i sela i seoske škole koja trenutno ima 26 đaka u osam razreda. U Bistrici sa jedva 300 stalnih stanovnika prosek starosti je oko 50 godina, a zakatančeno je skoro 80 kuća. Istu sudbinu narednih godina doživeće i oko 150 staračkih domaćinstava sa jednim ili dva člana", kaže meštanin Radovan S. Glavonjić.
Foto: Željko Dulanović
Tagovi
Autor