Staparski ćilim je kao diplomatski poklon otputovao u mnoge delove sveta, pa tako i u dom princa Čarlsa.
Stapar kod Sombora nekada je bio centar ćilimarstva u Bačkoj. Rad prepoznatljiv po cvetnim motivima, vencima cveća i ruža od 2016. godine je zaštićen kao nematerijalno kulturno dobro. Ranije je bio simbol bogatih kuća i imućnih velikoposednika. Danas je kupaca, ali i tkalja, sve manje.
"Ja sam u tkanju jako uživala i volela sam to da radim, a danas, u Staparu malo žena tka. Nekad se moglo kupiti jutro zemlje za par ćilimova, sad ga niko ne kupuje, pa se i ne tka", priča Smiljka Stajšić (81), najpoznatija tkalja iz Stapara. Ovim zanatom bavi se od svoje 13. godine, a naučila ga je od majke.
Kako dodaje za novinsku agenciju, a prenosi RTV, jedan ćilim složenih šara ponekad je tkala i po mesec dana. Za razbojem se sedelo po ceo dan. "Ranije je bio običaj u ovom kraju da se kumu na venčanju daruje baš ćilim, pa sam mnogima tkala za tu priliku", priseća se Smiljka.
Staparski ćilim je obično tkan u paru, na horizontalnom razboju. Izrađivan je u dva dela, a te polovine su se potom spajale po sredini u veličini 2x2 metra, pisale su Novosti. Tkani su u beloj ili bež boji, a nešto ređe u zelenoj. Najčešći materijali bili su kudelja i vuna, a doba najvećeg uspona ćilimarstva bila je obnova uzgoja konoplje (poslednja decenija XIX veka i prva polovina XX veka). Stapar je u periodu između dva svetska rata imao pet privatnih kudeljara. Najpoznatija majstorica na razboju bila je Milka Nagulova, a Smiljka je danas njena naslednica.
Obnova staparskog ćilima započeta je krajem 2014. godine, na osnovu projekta i u saradnji Sombora i Pirota, Ambasade Australije i Etno-mreže iz Beograda. Staparski ćilim danas je deo protokola republičke i pokrajinske Vlade, kao i Narodne skupštine. On je kao diplomatski poklon od 2016. godine otputovao u mnoge delove sveta, pa tako i u dom princa Čarlsa, koji je pre dve godine posetio Srbiju.
Ovaj zanat čuva se i na tkačkoj koloniji u Staparu. Ova tradicionalna manifestacija ima za cilj očuvanje kulturnog nasleđa Vojvodine i ekonomsko osnaživanje žena, kao i obnovu autentičnih lokalnih brendova, kao što je staparski ćilim.
Tagovi
Autorka