Nauka nije saglasna kada je reč o prednostima organske hrane nad onom konvecionalnom. Ipak, stručnjaci se slažu da je radi dobrobiti stanovništva neophodno poraditi na edukaciji poljoprivrednika, poboljšati kontrolu od njive do trpeze i neprekidno obrazovati mlade o značaju pravilne ishrane.
Vrlo je verovatno da se većina kupaca organske hrane (proizvedene na organski način), koja za nju izdvaja mnogo više novca nego za konvecionalnu hranu, suočila sa nekoliko nedoumica:
Razmišljanja su različita među "običnim" građanima, ali zanimljivo, nema saglasja ni među ekspertima u svojoj branši.
Mira Pucarević dekan Fakulteta zaštite životne sredine Univerziteta Edukons tvrdi da proizvođači organske hrane moraju da dokažu da ne koriste mineralna đubriva.
"Neće u hrani imati nitrate, nitrite, ne koriste pesticide i ne bi trebalo da imaju nikakve ostatke", kaže Pucarević, koja je stručnjak za detekciju pesticida, teških metala i gmo-a u hrani.
Budimka Novaković, redovni profesor Medicinskog fakulteta u Novom Sadu i subspecijalista ishrane zdravih i bolesnih ljudi tvrdi da organska hrana nema nutritivne prednosti u odnosu na konvencionalnu hranu.
"Može da ima više fitohemikalija, zato što biljka nema čime da se bori protiv bolesti ili štetočina, pa ona sama stavara 'borce'. To su jedinjenja koja mi zovemo fitohemikalije. U tome može biti bogatija u odnosu na konvencionalno dobijenu hranu, ali druge nutritivne prednosti za sada - nema. Prosto mislim da taj raskorak u ceni koji postoji, nema opravdanje", objašnjava Novaković.
Mira Pucarević i Budimka Novaković
Na osnovu godina ispitivanja, Mira Pucarević argumentovano tvrdi da je pravu organsku hranu teško proizvesti i da period konverzije od tri godine ne rešava problem u svim slučajevima:
"Mi u zemljištu imamo ostatke perzistentnih organskih polutanata, koji su još Stokholmskom konferencijom sedamdesetih godina zabranjeni za upotrebu. Oni se i dalje mogu naći u nekim količinama u zemljištu. Te količine su male, ali oni migriraju. To je problem za organsku proizvodnju. Bez obzira što je zemljište bilo u periodu konverzije tri godine, moguće je da se u njemu nađu ostaci iz tretiranja godinama pre toga. Ta jedinjenja su strašno stabilna. Mikroorganizmi nemaju mehanizme da razgrade ta jedinjenja i zato su oni prisutni".
Dodaje da to nije razlog za paniku, kako proizvođača tako i potrošača. Povećane vrednosti pesticida koje se otkriju u laboratoriji, moraju biti objavljene. Tvrdi da su te koncentracije uglavnom tek iznad proseka.
"Moguće je naći ostatke lindana u šargarepi, ali nikog to ne bi trebalo da brine. Nikako koncentracija nije veća deset ili stotinu puta. Ljudi prosto kao da žele te priče tipa 'sve je otrovano'. Pa nije otrovano. Sa druge strane apelujem da se hrana stalno kontoliše. Tako će iz lanca ispasti eventualno nesavesni proizvođači", kaže Pucarević.
Budimka Novaković poziva građane da se uravnoteženo hrane. Na osnovu rezultata globalnog istraživanja u 187 zemalja u kojima je učestvovala i naša, a u kojem su renomirane agencije posmatrale uslove životne sredine, radne sredine, ishrane i ponašanja, Novaković tvrdi da smo vrlo podložni takozvanim "bolestima ishrane".
"Istraživanja su pokazala da se nedovoljno hranimo sirovim voćem, naročito jezgrastim, zatim sirovim povrćem i da preterano solimo hranu. U 21. veku sirovo povrće je naš najveći prijatelj. Ima malo energije i puno vitamina i minerala, ali i puno tečnosti i vlakana. Ono omogućava stabilnu crevnu floru. Prehrambene navike su nam pogrešne. Stanovištvo puno troši slatkiše, zaslađene napitke, slane i slatke grickalice. To nam ne treba, opterećuje naše zdravlje, a i košta", upozorava Novaković.
Pucarević i Novaković se slažu da je radi dobrobiti stanovništva neophodno poraditi na edukaciji poljoprivrednika, poboljšati kontrolu od njive do trpeze i neprekidno obrazovati mlade o značaju pravilne ishrane. I neka bude po onoj Hipokratovoj: "Neka ti hrana bude lek, neka ti lek bude hrana".
Foto: Đorđe Simović
Tagovi
Autor
Ljiljana71
pre 8 godina
Tekst je super, ali ja ne volim sirovo povrće