Poljoprivreda i hrana je gorivo sveta, puno je važnija od struje, nafte, čelika ili novog mobilnog telefona. Kad ovih dana prođete pored kombajnera ili štanda sa domaćim voćem i povrćem, setite se brojki iz ove priče.
Čovek je čudna sorta koja puno toga uzima zdravo za gotovo. Na primer, to da nam je sto uvek pun i kada nam nešto nedostaje u krugu jednog kilometra ima neka prodavnica u kojoj se možemo snabdeti količinama koje nam trebaju.
Treba vam hleb, mleko, jaja - nema problema ima u prodavnici. Treba vam maslinovo ulje - nema problema, uvek ima na imanju Malić. Slanina? Ima kod Slavka. Ribe ima kod Pauka. Čega god se setite: mango, kupus, pršuta, vino, kavijar, jogurt, sokići, džin tonik, sladoled. Sve ima nadohvat ruke.
U ovoj priči sam odlučio da se zapitam šta bi se dogodilo kad bi svi poljoprivrednici digli ruke i odlučili da danas ne odu na posao. Jednostavno od danas ne radimo - nema žetve, nema setve, nema đubrenja... Kako bi izgledao svet u kojem živimo?
Pitao sam AI. Pitanja su vrlo jednostavna: koliko je svetska godišnja proizvodnja poljoprivrednog proizvoda XY i koliko je prosečno stanje zaliha tog istog proizvoda? Radim aproksimaciju da je godišnja potražnja jednaka godišnjoj proizvodnji (što je dovoljno blizu istine da se iskoristi za ovu priču).
Evo što mi je AI rekao za neke osnovne poljoprivredne proizvode koje prosečni građanin konzumira:
Poljoprivreda i hrana je gorivo sveta, puno je važnija od struje, nafte, čelika ili novog mobilnog telefona. Kad ovih dana prođete pored kombajnera ili štanda sa domaćim voćem i povrćem, setite se gornjih brojki. Jer ako Slavko odluči da ugasi kombajn i postane influenser, svet će biti gladan za šest meseci.
Poljoprivredne priče Ivana Malića možete pročitati i na njegovu blogu.
Tagovi
Autor
Andjelka Radovanovic
pre 9 meseci
Чиними се да је мало ко свестан тога,колико је храна важна