Nekadašnji poljoprivrednici kao i današnji u potpunosti veruju u lekovitu moć meda kod širokog spektra raznih stanja organizma, bolesti i povreda.
Med je hrana i lek maltene za sve, prema opštem ubeđenju. Malo je namirnica u čije su isceliteljske moći nekadašnji poljoprivrednici toliko verovali. Preporučivali su ga za zdrave i bolesne, mlade i starije, za sticanje imuniteta i jačanje. Rane i povrede preci su lečili oblogom od meda, a i savremena medicina poznaje njegovo antiseptičko dejstvo.
Može da očisti i zagnojenu ranu, a smatra se narodnim lekovom protiv čireva, gastritisa i čira na želucu. Deluje kao diuretik i laksativ, krepi zdravlje, produžava život i održava snagu duha i tela. Srbi seljaci verovali su da je med dar ljudima od pčela, a pčele su smatrali "čistim dušama", najnevinijim bićima koja postoje, tako da je sve od njih lekovito: polen, matični mleč, vosak, čak se i pčelinji otrov koristio kao lek.
Stare rane i ožiljke koji "sevaju" na promenu vremena nekadašnji pčelari lečili su tako što su na bolno mesto stavljali pčele da ubodu bolesnika i taj metod je, prema izjavama onih koji su ga koristili, delovao najmanje godinu dana, a onda bi se postupak ponovio. Pčelari su inače poznati kao vitalni i dugovečni ljudi dobrih živaca, a narod je smatrao da su ove osobine stekli redovnim korišćenjem meda u ishrani. Naročito je značajna kašičica meda odmah ujutro, pre svakog jela, uz čašu vode, ili, češće, čašicu rakije.
Pčelarska poljoprivredna domaćinstva su od najstarijih vremena uživala izvesne povlastice u zakonima svojih vladara. Med su hvalili još starogrčki i rimski lekari. Egipatski lekari s ponosom su isticali kako njihova deca koja se hrane medom imaju lepe i zdrave zube i desni, dok susedni narodi koriste šećernu trsku od koje potpuno upropaste zube. Drevni protivotrovi sadržavali su med kao glavni sastojak.
Nesanicu, razne nervne bolesti, razdražljivost, kožne bolesti, ekceme i tuberkulozu kože preci su pokušavali da leče medom, a ta terapija bila je, kako izgleda, uspešna. Savremena medicina potvrdila je mnoge pohvale medu koje je prikupio od prvih zapisa i od prvih medicinskih iskustava ljudskog roda.
U pitanju je proizvod koji uopšte ne može da se pokvari: arheolozi su nalazili potpuno upotrebljiv i ukusan med star hiljadama godina. Medovina, omiljeno piće starih Slovena i većine evropskih naroda, smatrana je između ostalog i sredstvom za jačanje.
Od meda se prave, od vajkada, različiti preparati za negovanje lepote, veruje se da povoljno deluje na plodnost oba pola, a o navodnom afrodizijačkom dejstvu meda postoji čitava paralelna usmena književnost u vidu kratkih priča i šala.
Ovako cenjen proizvod zauzeo je važno mesto i u narodnim kultovima. Obavezan je u spravljanju obrednih jela, naročito za Badnji dan i Božić. U staroj narodnoj veri bio je zaštitno sredstvo naročito za decu i mlade, koje su stariji puštali na skupove i vašare tek kad im obraze i čelo namažu medom "protiv uroka". Med se stavlja u slavsko žito ali i u žito koje se kuva za daću.
Medom dočekuje svekrva snahu kad ona ulazi u novi dom. Medom se mažu vrata i dovratak, radi napretka i bogatstva. Nezaobilazan je u ljubavnoj magiji: devojka momka (ili momak devojku) treba samo da dodirne prstima umočenim u med i ljubav će, navodno, da procveta i bude slatka.
Tagovi
Autorka
Goganov
pre 2 godine
Jako je tesko naci pravi med svi stavljaju sirup ili secer .