#RuralFoto #Životinje Ova slika nije slikana iz najboljeg kuta, nije uređivana, slikana je od strane potpunog amatera-mene. Daleko je od umjetničke fotografije, daleko je od savršenstva, no na njoj je prikazana ljubav, ljubav jedne žene(moj... Više [+]

#RuralFoto #Životinje
Ova slika nije slikana iz najboljeg kuta, nije uređivana, slikana je od strane potpunog amatera-mene. Daleko je od umjetničke fotografije, daleko je od savršenstva, no na njoj je prikazana ljubav, ljubav jedne žene(moje majke) prema malom jaretu koje se sprema napustiti ovaj svijet.
Naše malo jare je prije 20ak dana dobilo proljev, ne znamo točno od čega, ali veterinar sumnja da mu je zasmetala neka hrana. Hrabro se borilo, bilo je veselo, jelo je, pilo probiotike, no posljednjih dana njegov pogled nije bio isti kao prije. Jako je oslabio, proljev nije prestajao, jučer je bilo na nogama, no jutros ne. Nema snage da se ustane, samo leži i gleda blijedim pogledom. Sve nam je jasno, došlo je vrijeme da ode odavde i da se odmori gore na na nebu. No kako ga pustiti da se pati? Ono je dio naše male farme, ono je životinja koja ima srce, koja gleda i promatra sve oko sebe isto kao i mi ljudi. Ne može se ustati, nema snage, no mi ne želimo odustati od njega do zadnjeg trenutka. Na slici mu moja mama podiže glavu da se napije vode. Napilo se malo, i odmah je otvorilo oči i čuo se meket. Mami je tada bilo malo lakše. Još nije posljednji put zaklopilo oči, tko zna možda i preživi-nada umire posljednja. Mi ćemo ga paziti i brinuti se za njega do posljednjeg trenutka.
Čudna je ta veza između seljana i njihovih životinja. Oni koji ne žive na selu, ne mogu to shvatiti. Kako ljudima iz grada objasniti sreću kad se koza ojari, veselje kad gledaš male jariće kako hodaju po ledini, ljutnju kad ti isti jarići ukradu odjeću sa štrika ili pojedu cvijet oko kuće, zadovoljstvo kad pojedeš domaće jaje od svoje koke čiji žumanjak se žuti kao sunce, toplinu oko srca kad gledaš male piliće koji su se tek izlegli iz jaja(uz veliki oprez jer mama kvočka ne da na svoju djecu heheh)? Kako im objasniti da iako znaš da je sudbina jareta da završi na nečijem stolu, srce ti se slama kad je bolesno i na izmaku snaga? Kako im objasniti da bismo dali sve da se ovo jare podigne na svoje noge, opet uđe u vrt i pojede paprike kojima se tata jako ponosio jer bile su najveće u cijelom selu ove godine? Da, to smo mi-obični ljudi sa sela.❤️