Cene hrane u Srbiji su samo četiri, a prosečna plata čak 68,8 odsto ispod proseka EU, pri čemu se od 2020. mnogo brže približavamo razvijenim zemljama po cenama nego po zaradama. Iako je stalno u fokusu javnosti, to pitanje je za Žaklinu Stojanović, dekana Ekonomskog fakulteta u Beogradu, samo jedna, potrošačka strana medalje. I ne bismo, kaže, smeli da zaboravimo da su na drugoj strani proizvođači. ”U manje razvijenim zemljama uglavnom se priča o zaštiti potrošača, pa se kroz agrarnu vodi socijalna politika. I kod nas se o hrani priča kao o socijalnoj kategoriji. Opravdano, jer se kroz cenu hrane meri i kupovna moć. Naše prosečno domaćinstvo skoro polovinu prihoda troši na osnovne životne namirnice. Zato svi toliko i brinu o cenama, iako je proizvodnja mnogo bitnija. Ako se ne pomogne proizvođačima, ponuda će biti sve manja, a pritisci na cene sve veći. Pri tome rast cena hrane ograničava razvoj ekonomije u celini. Sa nižim cenama hrane više dohotka ostajalo bi za druge proizvode i to bi omogućilo brži rast drugih delatnosti“, kaže Stojanović. #proizvodnjahrane