SOLAKSE. Solakse kao uzgojna forma pravi kompromisno rešenje između usvojenog koncepta vretenaste uzgojne forme jabuke i nove varijante uzgojne forme solen. U tom smislu solakse kod jabuke može biti posebno značajan, zato što se kombinovanjem duge rezidbe kod vretena i rezidbe nosača rodnog drveta kod solakse mogu praviti prelazna rešenja, koja u zavisnosti od sortnih specifičnosti jabuke mogu dovesti do potpunog prevođenja vretena u uzgojni oblik solakse ili stvaranja kombinovane forme vretena i solakse. Rezidba bočnih razgranjenja kod uzgojne forme solakse podrazumeva uklanjanje sa njih svih jačih bočnih razgranjenja i ostavljanje njihove produžnice sa ciljem da bočne grane formirane iz stožine (centralne produžnice) budu obrasle samo sa rodnim drvetom ili visećim sekundarnim nosačima rodnog drveta.
Kod solakse je stablo visoko 2,1 - 2,3 m, a na provodnici imamo spiralno raspoređene duge rodne grane debljine maksimalno jedne trećine provodnice koje se ukrive pod težinom plodova. Na tim granama imamo kratko rodno drvo, na kome se formiraju mešoviti pupoljci. Vrh stabla je ukrivljen pod teretom roda.
Na armaturi od stubova se postavljaju tri žice: Prve dve sa prečnikom 3,1 mm, postavljaju se na 80 - 90 cm i 150 - 160 cm od zemlje, a treća sa prečnikom 3,4 mm na 210 - 230 cm od zemlje.
Tehnika formiranja uzgojnog oblika solakse je sa sadnicama sa formiranom krunom. Sadnice se ne prekraćuju, osim ako nemaju dovoljno generativnih pupoljaka, kada se prekraćuju na 70 - 80 cm iznad poslednjeg gornjeg razgranjenja koje je dužine preko 25 cm. U prvoj vegetaciji posle sadnje plodonošenje je obavezno. Agro i pomotehnika treba da obezbede formiranje nosača rodnog drveta koji se već u drugoj godini režu po sistemu duge rezidbe.
Obrada, Stanko Nekić, dipl. ing. agronomije