Pozno leto i početak jeseni je doba godine kada su stršljeni, u potrazi za hranom, najagresivniji. Na meti stršljenja često se nađu i ljudi. Najugroženiji su poljoprivrednici, posebno pčelari i voćari.
Stršljeni su najveći predstavnici porodice osa. Postoji više vrsta, a naše podneblje naseljava Evropski stršljen. Gnezda grade u šupljem drveću, šupama, dimnjacima, tavanima, pod strehama i zapuštenim mestima. Odrasle jedinke se hrane sokovima drveća i voća, a larve proteinskom hranom - ulovljenim insektima. Lete i love ne samo po danu već i za vreme vedrih i toplih noći. Radijus kretanja stršljena u potrazi za hranom je oko 1,5 - 2 km od gnezda.
može se razviti do 700 stršljena
Životni ciklus stršljenskog društva počinje u proleće, kada matica iz prošlogodišnjeg društva, koja je jedina preživela zimu, sama gradi novo gnezdo i podiže prvu generaciju radilica. Zatim izlegle radilice preuzmaju svu brigu o izgradnji gnezda i podizanju sledećih generacija. Iz jednog gnezda od proleća do jeseni može se razviti do 700 stršljena.
U jesen se iz larvi razvijaju trutovi i matice koji se pare. Oplođene matice jedine preživljavaju zimu, dok ostali članovi društva uginu. S proleća se razvojni ciklus ponavlja.
Po sastavu otrov stršljena je manje toksičan od otrova osa, ali je žaoka stršljena deblja i duža pa probija u dublje slojeve kože i izaziva veći osećaj bola i crvenilo. Prema uputstvima lekara, mere prve pomoći su vađenje žaoke pincetom, ukoliko je u koži i stavljanje hladnog obloga na mestu uboda. Ukoliko je ubod u predelu usta ili grla može se pojaviti i burnija reakcija, a povređenom, ukoliko je moguće, dati led koji mora držati u ustima i na taj način pokušati smanjiti oteklinu.
Ubodi stršljena su opasni za ljude kod kojih postoji alergičnost na toksin koji oni proizvode. Simptomi alergijske reakcije su: otežano disanje, sviranje u grudima, otežano gutanje, smetenost, pad pritiska. Može nastupiti i kolaps, gubitak svesti, tamnoplava boja kože i sluzokože, a moguć je, nažalost, i fatalan ishod.
Borbu protiv stršljena je najbolje započeti još u proleće, a ona se svodi na primenu insekticida, spaljivanje gnezda ili postavljanje mamaca. Jedan od najpopularnijih mamaca pravi se od plastične flaše u kojoj se sipa mešavina voćnog soka, sirćeta ili piva. Stršljeni, namamljeni mirisom, ulaze u bocu iz koje ne mogu da izađu i utapaju se, dok je za pčele taj miris odbojan i zaobilaze zamku.
Kod spaljivanja gnezda dešava se da se takvi pokušaji završe požarom, pa treba biti obazriv i izbegavati ovu metodu. Postoje i stručne službe koje se bave uništavanjem stršljenja.
Jedan pogrešan potez u blizini gnezda može uznemiriti čitav roj i tada stršljeni, smatrajući se ugroženima, napadaju sve koji im se nađu u blizini. Mahanje rukom i nagli pokreti, lepršava odeća razdražiće ih još više. Bilo da li je u pitanju boravak u pčelinjaku, voćnjaku, dvorištu i uopšte u prirodi ili namera uništavanja gnezda, korisno je imati neko protivalergijsko sredstvo.
Prilikom uništavanja gnezda neophodno je dobro se zaštititi, posebno predeo vrata i glave, jer žaoka stršljena prolazii kroz odeću.
Ukoliko dođe do uboda, javiti se lekaru što pre, pa čak i onda kada ne postoji nikakva tegoba, jer alergijska reakcija ponekad može imati odloženo dejstvo i stići tek kroz par sati.
Tagovi
Autorka