Pčelarstvo u Srbiji je daleko više od običnog posla. To je način života i porodična tradicija koja se vrlo često prenosi sa kolena na koleno. Tako je kod Nemanje Milošević.
Već više od sedam decenija, porodica Milošević iz Drmna kraj Požarevca trenutno sa oko 800 košnica uspešno održava vezu između pčela, pčelinjih proizvoda i potrošača. Po struci master inženjer prehrambene tehnologije, Nemanja Milošević je četvrta generacija u porodici koji je od malih nogu uključen u poslove na pčelinjaku. Vođen iskustvom i porodičnom tradicijom, odnedavno je i predsednik grupacije mladih pčelara SPOS-a (Saveza pčelarskih organizacija Srbije).
S tim u vezi, porazgovarali smo sa ovim mladim pčelarom koji nam na početku razgovora kaže da se na njihovom imanju pčele gaje još od davne 1947. godine.
"Pradeda je počeo da se bavi pčelarstvom, a već 1960. godine iz Slovenije počinju da stižu AŽ košnice i kreću prve selidbe, u to vreme, pomoću zaprega. Sedamnest godina kasnije dešava se preokret u pčelarstvu i košnice se postavljaju na osovine, pokretnog paviljona kako bi se lakše obavila selidba", priča nam on o istorijatu.
Kako dalje ističe, prekretnica u porodičnom pčelarstvu dešava se 2007. godine kada se razvija njihov brend, pa pčelinje proizvode ne prodaju u rinfuzu već opremaju savremene prostorije za pakovanje i distribuciju istih.
"Nekoliko godina kasnije, zarad većeg prinosa po košnici vršimo inovacije na pčelinjaku. U pitanju je AŽ košnica sa polunastavcima koja je modifikovana da može da ispuni sve zahteve modernog pčelarstva", kaže Milošević i dodaje da je ta inovacija ubrzo prihvaćena i kod drugih pčelara.
Vremenom se broj košnica na njihovom gazdinstvu povećao i danas dostiže oko 800. One se, u periodu od marta do septembra sele u zavisnosti od paše.
"Prva paša je tokom aprila na poljima uljane repice, druga je bagremova u maju, a tokom juna pčele su na livadi, poljima suncokreta i lipi."
Pripreme koje treba obaviti pre selidbe, kaže, podrazumevaju pregled kao i izbor košnica. Na pašu odlaze samo brojna i jaka pčelinja društva, a selidba se odvija noću na lokaciju koja je unapred određena.
S obzirom na nepovoljne vremenske uslove koji su negativno uticali na prinos mnogih kultura, Milošević ističe da je ova godina bila loša za sve pčelinje paše.
"Bagrem je uništio mraz, kasnije kiša i grad. Na lokaciji Đerdap, lipa prethodnih godina nije medila, ali zato jeste na Fruškoj Gori. Takođe, i na poljima suncokreta je bilo problema", pojašnjava on i dodaje da su pčelama morali da dopremaju vodu u kriznim situacijama.
"U periodu velike suše, kada je temperatura iznad 38oC pčele iz 100 košnica popile su oko 40 litara vode", kaže ovaj pčelar.
U godinama kada su povoljni vremenski uslovi za većinu kultura, prinos meda na godišnjem nivou, dodaje on, bude oko 20 tona. Ove godine je bilo svega devet.
Savez pčelara predstavio prvu strategiju protiv klimatskih promena. Šta donosi?
"Protekle zime smo imali određene gubitke, nekih 20 odsto zbog prisustva varoe. S obzirom da su neki pretrpeli i stopostotne štete, mislim da smo dobro prošli."
Od pčelinjih proizvoda, pored meda, Miloševići imaju u ponudi svećice od prirodnog voska, propolis, različita pića od meda, polenov prah, pergu, kao i liofilizirano voće sa medom. Svi ovi proizvodi dostupni su na sajtu pčelarskog domaćinstva Milošević.
Kada je reč o planovima za budućnost, ovaj pčelar poručuje da žele da održe broj košnica uprkos značajnim klimatskim promenama kao i da povećaju asortiman proizvoda.
"Akcenat u budućnosti je piće na bazi meda. Med je hrana, med je lek", zaključuje na kraju razgovora.
Foto prilog
Tagovi
Autorka