Poslednjih godina voćari se suočavaju s ozbiljnim izazovima: smanjenjem populacije medonosnih pčela. U tom kontekstu sve veću pažnju privlače solitarne pčele, koje se pokazuju kao izuzetni oprašivači
Zbog sve većeg nedostatka oprašivača i nepouzdanih vremenskih uslova, evropski voćari sve češće koriste solitarne (zidarske) pčele, koje pružaju izuzetno efikasnu i pouzdanu oprašivačku uslugu, čak i u najizazovnijim klimatskim uslovima, piše Farmer.
Poslednjih godina evropski voćari suočavaju se s ozbiljnim izazovima: smanjenjem populacija tradicionalnih oprašivača, posebno medonosnih pčela, kao i sve izraženijim klimatskim ekstremima. U tom kontekstu sve veću pažnju privlače solitarne pčele, usamljene i autohtone vrste koje se pokazuju kao izuzetni oprašivači - čak i do sto puta efikasniji od običnih medonosnih pčela!
Za razliku od medonosnih pčela koje žive u zajednicama, solitarne su samotnjaci. Njihovo prirodno ponašanje omogućava im da u kratkom vremenu opraše znatno veći broj cvetova. Zbog svoje gusto dlakave građe, polen se lakše i efikasnije prenosi s cveta na cvet, što rezultira boljim prinosima.
Prema istraživanjima, jedna jedina solitarna pčela može da zameni i do 120 medonosnih u procesu oprašivanja voća. To u praksi donosi 10 do 50 odsto veći rod, posebno kod krušaka i trešanja, gde se rezultati pokazuju kao izuzetno dobri. Slično povećanje prinosa beleži se i kod jabuka, bresaka, badema te bobičastog voća.
Jedna od najvećih prednosti solitarnih pčela je njihova otpornost na niske temperature. Naime, aktivne su već pri 6 °C, dok medonosne pčele počinju da rade tek iznad 12 °C. Takođe su znatno otpornije na vetar i kišu, što je ključna prednost u nestabilnom prolećnom vremenu koje sve češće pogađa evropsku poljoprivredu. Za voćare to znači pouzdaniju i stabilniju oprašivačku sezonu, čak i u lošim vremenskim uslovima.
Uvođenje solitarnih pčela u proizvodnju je iznenađujuće jednostavno. Tokom zime poljoprivrednici mogu naručiti njihove čaure, koje se u rano proleće smeštaju u posebne "pčelinje hotele" postavljene u voćnjacima. Aktivne su svega nekoliko meseci, što se savršeno podudara sa periodom cvetanja. U jesen se čaure sakupljaju i čuvaju do iduće sezone.
Za veće voćarske sisteme razvijeni su i sistemi najma, u kojima specijalizovani uzgajivači brinu o razmnožavanju, skladištenju i isporuci pčela.
Važno je napomenuti da solitarne pčele ne zamenjuju, već nadopunjuju medonosne pčele. Dok medonosne uglavnom sakupljaju nektar, solitarne su fokusirane isključivo na polen, što ih čini idealnim partnerima u oprašivanju. Kombinovani sistemi koji uključuju i bumbare već daju izuzetne rezultate u Srbiji i Španiji.
Na primer, jedno špansko istraživanje pokazalo je da se rod trešanja povećao s 20 na čak 70 odsto, kada su se istovremeno koristile sve tri vrste oprašivača.
U eri klimatskih izazova i smanjenja populacije tradicionalnih pčela, solitarne pčele predstavljaju inovativno, ekološki prihvatljivo i efikasno rešenje za oprašivanje. Njihova otpornost, jednostavnost korišćenja i izuzetna efikasnost čine ih nezamenljivim saveznikom za voćare koji žele da osiguraju visoke prinose i održivu proizvodnju.
Tagovi
Autor