Svaki poljoprivrednik ima neku muku. Žali se na državu, vreme, prinose. Samo, Miroslav Pavlović, koga zovu dobri čovek Mika, odmahuje da nešto mora da se radi i ove jeseni prebira po mislima neke druge zemaljske nepravde.
Miroslav Mika Pavlović iz Velikih Krčmara kod Rače Kragujevačke dugogodišnji je stočar i ratar. Kaže, od kako je pod kapom nebeskom, bavi se poljoprivredom, ali nije od onih koji će reći da nikad nije bilo gore.
Naprotiv, pripada onima koji će svaku nevolju da dočeka sa osmehom, šalom i uzrečicom - idemo dalje.
A, nije da mu je sve potaman. Više je sklon da udeli neki koristan savet.
"Moraš nešto u životu da radiš. Supruga i ja radimo njive i gajimo stoku. I dvojica sinova su mi ostala na selu. Ova godina je, recimo, za ratare bila loša. Suša je pogodila useve. Ali uspeo sam koliko-toliko da sačuvam rod. Moja tajna je u stajnjaku. Izbacujem godišnje 60 prikolica po tri tone na oranice. Stajnjak je hranljiv i što je još važnije u ovakvim godinama, čuva vlagu. Zato je prinos solidan. Na parcelama u okolini Rače gde nije bacan stajnjak, nema skoro ništa od kukuruza. Dakle stajsko đubrivo i duboko zimsko oranje su spas od sušnih godina", kaže Mika.
U štali ima 20 grla krupne stoke. Uglavnom krava muzara. Dnevno isporuči mlekari oko 200 litara mleka. Osim 15 hektara svoje zemlje, obrađuje još toliko iznajmljene. Napravio je, kaže, oko 10 vagona silaže, ali to je tek 70 odsto onoga što mu je potrebno do sledeće godine u ovo vreme.
"U rodnim godinama pravilo se i po 50 prikolica i to bude dovoljno do sledeće silaže. Ali, ova godina je specifična, pa već sada pravim plan za prolećnu ishranu. Stočna hrana će verovatno biti skupa, pa predlažem stočarima da planiraju sejanje zelene kabaste hrane, poput perka koji stiže u aprilu, zatim stočnog graška, koji se nadovezuje početkom maja, a posle već stiže i lucerka. To je jedini način da ove godine sačuvam stočni fond. Teško da će biti kakve zarade sa ovom količinom hrane, ali nešto mora da se radi", savetuje Pavlović.
Tele umesto nagrade
Uvek je, dodaje, bilo ovakvih godina. Država će, nada se, nešto pomoći poljoprivrednicima, da li smanjenjem poreza ili na druge načine. Ali, to su kratkoročne pomoći. Na duže staze, Miku bole neki drugi podaci.
Osim kapitala Mika svoje i tuđe sinove koji ostaju na selu, ili oni koji planiraju da se vrate savetuje još nešto. Da za savremenu proizvodnju uvek treba da konsultuju struku.
"Imamo ljude koji su završili fakultete, doktorirali. Nije to džaba. Treba se sa njima posavetovati, pa ukrstiti njihovo znanje i svoje iskustvo. Od toga može samo dobro da ispadne, nikako loše. I treba ići na sajmove. Ja sam bio na pet, šest sajmova u Evropi. Vidi onda čovek gde se nalazi, šta može bolje, kako to drugi rade. Pošteno da kažem, kod njih su lepše organizovani ti sajmovi, a izgleda i poljoprivreda. Moje domaćinstvo je otvoreno za sve stručnjake. Ove godine su dolazili iz savetodavne službe, većali smo kad kukuruz stavii u silažu. Treba potrefiti kad zrno prelazi iz mlečnog stanja u voštano", priča domaćin.
Mika Pavlović je pasionirani učesnik na sajmovima sa svojim grlima. Skoro da nema domaćeg sajma u zemlji da nije osvojio neku od nagrada. Na Šumadijskom je dugo imao šampionsko grlo, jer uvek pažljivo bira poreklo semena za osemenjavanje. U rodoslovu njegovih junica su i neki od najpoznatijih bikova. I tom materijom nepogrešivo vlada.
Junioca ostala bez nagrade, jer se otelila
"Ove godine u Kragujevcu nisu hteli da ocenjuju moju junicu zbog vimena, jer se otelila u kamionu na sajmu. Nije mi baš bilo pravo, mislim da sam oštećen, jer je prelepa. Ali, idemo dalje. Ostao sam bez nagrade, ali sam dobio prelep poklon", zaključuje Mika.
Foto: Biljana Nenković
Tagovi
Autorka