"Koliko varnica toliko parica, zdravlja, veselja, napretka!"

Najradosniji hrišćanski praznik, Božić, danas proslavljaju pravoslavni hrišćani širom sveta po običajima koji su karakteristični za svaki kraj. Neko dočekuje polažajnika ne znajući ko će prvi doći, dok je neko već dogovorio dolazak.

Na ovaj sveti praznik trpeze su uvek pune raznih specijaliteta koje domaćice pripremaju dan ranije, a domaćini su dužni da u kući bude vina, rakije i mesa. U želji da saznamo kako se Božić proslavlja u različitim krajevima naše zemlje, domaćica Sandra Stojanović iz Donje Trnave kraj Topole ispričala nam je kako se ovaj praznik obležava u njenom domu.

"Božićno jutro počinje ulaskom polažajnika u kuću i to obično bude muško dete iz porodice ili neki rođak koji stavljajući grančicu badnjaka u vatru blagosilja domaćinstvo rečima: 'Koliko varnica toliko parica, zdravlja, veselja, napretka..', a potom nabraja i sve životinje, kako bi se razmnožavale i bile zdrave", ističe ova mlada domaćica.

Kolač za položajnika

Kako dalje nastavlja, za polažajnika se mesi kolač u obliku kruga na koji se okače pokloni, obično čarape, majica, slatkiši.

Polažajnik taj kolač nosi kući i zajedno sa poklonima okači negde u kuhinji. Poklone skida sve do Krstovdana kada ostane samo kolač koji se toga dana daje životinjama da pojedu za zdravlje.

"Nakon što polažajnik završi džaranje vatre, poslužimo ga raznim poslasticama koje smo toga dana pripremali. Trudimo se da ga ispoštujemo, jer je on toga dana najvažniji u kući", objašnjava Stojanovićeva i dodaje da nakon posluženja zajedno sa polažajnikom odlaze kod životinja.

"Svakoj životinji se daje šaka žitarica, pšenice, kukuruza, ječma, zavisi šta domaćin ima."

Prema narodnom verovanju u ovom kraju, meštani Donje Topole polažajnika pokriju debelim ćebetom da bi u kući bilo mnogo kajmaka. Takođe, toga dana ukućani treba da leže na slami kako bi se pilići i druga živina više razmnožavala.

Poštovanje tradicije

Božićna trpeza je izuzetno bogata raznim đakonijama, pa tako domaćice između ostalog spremaju rusku salatu, sarme, predjelo. Na sto se postavlja i dosta voća, kao i med, dok domaćini obavezno kolju i peku prase.

Mora li se po badnjak ići u zoru i zašto se kravajče daje stoci?

"Godinama poštujemo porodičnu tradiciju i Božić provodimo u krugu porodice. Dok uživamo u porodičnom ručku prisećamo se lepih dešavanja koja su obeležila godinu iza nas", završava naša sagovornica.

Običaji su različiti

Da običaji i tradicija za Božić nisu isti u celoj Srbiji pokazuje činjenica da u Toplom Dolu kraj Pirota polažajnik ne mora biti dete, već bilo ko ko prvi uđe u kuću i čestita praznik.

Domaćica Najda Đorđević ističe da polažajnik ulazi u kuću sa rečima "Hristos se rodi", dok ukućani otpozdravljaju "Vaistinu se rodi". On se u ovom kraju dariva vunenim čarapama, novcem i svežim voćem koje domaćica ima u kući.

"Nekada se hrana čuvala baš za Božić. Sušeno meso se ostavljalo po tavanima ili hladnim sobama, a punila se i suva, punjena paprika. Da bi opstao, sir se ostavljao u čabar, zasipan sa sirutkom i solju”, priseća se ova domaćica.

Između ostalog, hleb se pripremao u crepuljama, a kao slatke poslastice na stolu nalazile su se vanilice i vošće.

"Ko ne zna, vošće je kompot od šljiva", pojašnjava nam ona i kaže da to i dan danas sprema za Božić i u Malom Izvoru kraj Zaječara gde se sa suprugom doselila pre mnogo godina.

"Kada sam bila mala najvažnije je bilo da za najstarije ukućane bude hrane, sada je to drugačije. Prvo deca, pa onda mi", završava Đorđevićeva.

Redakcija Agrokluba čestita Božić svim vernicima koji ga danas proslavljaju. Mir Božiji, Hristos se rodi!

A kako se u vašem kraju proslavlja ovaj praznik? Pišite nam u komentarima.