Film "Poljubi zemlju" autora Džošue Tikel i Rebeke Harel Tikel istražuje kako obnavljanje zemljišta može da pomogne u smanjenju emisija ugljen dioksida te zagovara regenerativne metode koje mogu da obrnu ovaj proces.
Entuzijastičan, na trenutke previše frenetičan, ali na kraju skoro pa uverljiv u svojim idejama koje promoviše, a to je da je regenerativna poljoprivreda rešenje za klimatske promene dokumentarni film "Poljubi zemlju ("Kiss the Ground") vredan je vaše pažnje.
Autori Džošua Tikel i Rebeka Harel Tikel istražuju kako obnavljanje zemljišta može da pomogne u smanjenju emisija ugljen dioksida, poboljšanju zdravlja životne sredine i osiguravanju održive budućnosti za poljoprivredu.
Uz smireni, ali zabrinuti glas naratora Vudija Harelsona, moći ćete da naučite kako je degradacija tla uzrokovana industrijskom poljoprivredom jedan od glavnih uzroka klimatskih promena.
I umesto konvencionalnih metoda obrade zemljišta, koje uništavaju njegovu prirodnu strukturu i smanjuju sposobnost skladištenja ugljenika, film zagovara regenerativne metode koje mogu da obrnu ovaj proces.
Ipak, film se bavi i drugim temama, poput negativnog uticaja hemijskih pesticida i veštačkih đubriva na bioraznolikost i kvalitet zemljišta, ali i povezanošću zdravlja zemlje s globalnim ekološkim problemima, uključujući dezertifikaciju, poplave i eroziju.
Takođe ističe ulogu tla u apsorpciji ugljen dioksida i njegovom uklanjanju iz atmosfere i naglašava kako permakultura može da poboljša ekonomsku stabilnost poljoprivrednika i njihovih zajednica. A bavi se i problemom bacanja hrane.
Ali mi u Evropi nemamo taj problem, kod nas je većina pesticida koje koriste Amerikanci ionako već zabranjena, a tehnike agroekologije koje se spominju u dokumentarcu poput plodoreda, kompostiranja, agrošumarstva i ispaše životinja na način koji podstiče zdravlje zemljišta na Starom kontinentu su ionako već standard. Ili možda ipak nisu?
Mnoštvo je sagovornika u filmu koji svojim stručnim uvidima i iskustvima dodatno razrađuju ključne aspekte obnavljajuće poljoprivrede. Na primer, Rej Arčuleta, bivši agronom američkog Ministarstva poljoprivrede, objašnjava kako permakultura može da obnovi zdravlje tla, poveća njegovu sposobnost skladištenja ugljenika i smanji eroziju.
A kakakv bi to bio dokumentarac bez slavnih aktivista poput Toma Brejdija, Žizel Bundšen ili Džejsona "Akvamena“ Momoe. Jer koga zanimaju svetski problemi ako slavni ne govore o njima.
Pozitivne kritike o filmu govore kako uspešno predstavlja kompleksne ekološke teme na način koji je razumljiv i zanimljiv široj publici, a pritom je i lepo snimljen.
Takođe naglašavaju optimističani ton jer umesto da se zadržava na negativnim aspektima klimatskih promena, nudi konkretna i ostvariva rešenja.
S druge strane, neki kritičari smatraju da film pojednostavljuje kompleksnost klimatskih promena i ne nudi dovoljno dokaza o tome koliko regenerativna poljoprivreda može da smanji emisije CO2.
Drugi ističu zabrinutost da film stvara utisak kako holistički pristup agraru može sam da reši problem klimatskih promena, zanemarujući druge ključne faktore poput industrijskih emisija i potrošnje fosilnih goriva.
Tagovi
Autor