Film autora Erika i Arona Ebnera, "Otvaranje Zemlje: Kralj krompira", prati peruanskog poljoprivrednika koji živi na 4.350 metara nadmorske visine u Peruu i prenosi svoje znanje o krtoli kroz generacije.
Diplome i titule ne vrede mnogo ako ne poznaješ zemlju pod svojim rukama. Tek tada možeš govoriti o životnoj sredini, kažu na početku filma "Otvaranje Zemlje: Kralj krompira" (Opening the Earth: The Potato King) dok dron leti iznad planina prateći siluetu u šarenom počhu kako tera alpake na ispašu.
Krompir je u vrhu najvažnijih useva na svetu. Svaki gen ovog povrća na Zemlji može se pratiti do južnog Perua. U Andima, domorodački poljoprivrednici još uvek čuvaju hiljade drevnih sorti. Oni su čuvari bioraznolikosti.
Nekada davno u mom svetu postojale su tri sorte. Mladi, stari i semenski. Razlikovao sam ih po boji. Mladi je bio svetao, stari taman, a semenski mrzak - jer smo ga svakog proleća sadili kod bake i dede.
Međutim, čovjk uči dok je živ - barem bi trebao - pa sam kasnije spoznao da postoji oko 5.000 različitih sorti u svetu, koje se razlikuju po boji, obliku, teksturi i ukusu. Međutim, moderni svet industrijske poljoprivrede favorizuje svega nekoliko komercijalnih sorti.
A sad malo istorije. Prvi Evropljanin koji je spomenuo ovu jestivu krtolu bio je Huan de Kasteljanos, španski sveštenik i hroničar, koji je 1537. spomenuo ovu biljku u svom izveštaju o vojnom pohodu na Inke u Peruu. Velika krompirova glad u Irskoj (1845.–1849.) uzrokovana je gljivicom plamenjačom koja je uništila glavni izvor hrane irskog stanovništva, što je dovelo do smrti između 750 hiljada do dva miliona ljudi i masovne emigracije.
Glavni junak filma je Hulio Hanko (Julio Hancco), koji živi na 4.350 metara nadmorske visine u Peru. On je bukvalno kralj krompira. Njegovo znanje o krtoli prenosi se generacijama u porodici. Uzgaja više od 350 sorti bez ikakve moderne poljoprivredne opreme ili tehnologije, a mnoge od njih postoje samo u njegovoj zajednici.
Njegov rad poštuju slavni kuvari, intelektualci i naučnici širom sveta. Hulio je nepismen, nema protočnu vodu i ima samo jednu sijalicu u kući. Pa ipak, njegovo životno delo ključno je za opstanak ljudske rase. Zašto, pitate se?
Očuvanjem lokalnih sorti štiti se genetska raznolikost jednog od ključnih svetskih useva, što hranu čini otpornijom na bolesti, nepogode i klimatske promjne.
Hulio ima malo imanje u regionu Kusko, a u filmu vidimo njegovu “banku krompira” - kućerak ispunjen platnenim džakovimaa. Prava pravcata živa arhiva. A ne nekakvo haj-tek skladište na severu planete.
Hulio ih čuva i razmenjuje s drugim farmerima. I svi pomažu jedni drugima. Sve što uzimaju od zemlje, vraćaju nazad.
Osim Hulija, pratimo priču i o njegovom sinu Hernanu koji je odlučio da napusti svoje selo i ode u glavni grad Limu u potrazi za boljim životom. Ipak, velegrad je nemilosrdan za nekoga ko je odrastao na planini.
S druge strane Jeni Kvispe-Surko (Yenni Quispe-Surco) je mlada školarka koja se suočava sa životnom odlukom: preseliti se u grad ili ostati u svom selu i nastaviti tradicionalni način života svojih predaka.
Život na planini može biti surov, ali istovremeno lep i inspirativan. Barem ga tako prikazuju autori filma Erik i Aron Ebner. Priroda oduzima dah, a ljubav i volja koju pokazuje Hulio prema svom životnom pozivu mora biti inspriracija svakome ko ga pogleda. I da, film možete u celosti pogledati na jutjubu.
Meditativan dokumentarac koji dovodi u pitanje percepciju siromaštva koju nam kapitalizam nameće. Jer "Siromah se više smeje nego bogataš“, kaže jedna stara izreka, a osmesi na licima ovih ljudi koji čuvaju tradicionalno znanje su zaista zarazni.
Tagovi
Autor