Kad bere blitvu, iz njenog vertikalnog zasada, Beatris otkida samo po jedan list, dok ostatak biljke ostavlja da raste
 
        Ona i suprug pre deset godina doselili su se u Gilgil Nakuru u Keniji. Pobegli od rata, silno siromašni i na rubu gladi, mir su pronašli na krševitoj visoravni na ivici Velike rasedne doline
Beatris Vangui (Beatrice Wangui) je ponosna majka petoro dece, a njen preobražaj u poljoprivrednicu započeo je pre sedam godina, kada se odvažila da pohađa edukaciju udruženja čuvara semena ‘SeedSavera.
Danas uzgaja hranu za porodicu, ali i drugima pomaže da postanu nezavisni poput nje, prenoseći im znanje, učeći ih novim veštinama. Veštini sopstvenog uzgoja hrane.
Njen vertikalni vrt je uzoran, njime osigurava prehrambeni suverenitet i izvor prihoda. Plodove ubire cele godine, a ponedjeljkom viškove prodaje na lokalnoj tržnici.
Kad bere blitvu, iz njenog vertikalnog zasada, otkida samo po jedan list, dok ostatak biljke ostavlja da raste, objašnjava Beatris. Tako dok napravi krug po bašti kroz nekoliko nedelja, biljka se regeneriše i iznova rađa.
Blitvu prodaje na list, otkriva, po jeni od 1 šilinga (za list), što je manje od 0,01 euvo (1EUR = 150 kenijskih šilinga, 150 listova za jedan EUR).
 
 Navodnjava kišnicom, a organske ostatke kompostira. U bašti proizvodi i razne zelene preparate za zečeve i kokoške - uz čiju je pomoć od ovdašnjeg krša napravila izuzetno plodno zemljište. Crni se humus, od korova ni travke. Biljke su zdrave, a nema niti insekata.
Da li Afrika uči na greškama Evrope? Razvoj da, ali ne po svaku cenu!
Tu se odomaćilo brojno povrće, a kako ovde temperature ne idu ispod nule, uvek se nešto bere. Koristi isključivo sopstevno seme, a proizvodi svoje organske fungicide i đubriva.
I dok mi obilazimo vrt, komšinice s decom stigoše u posetu. Nakon desetak minuta, iza zida omanje kuće čuje se pesma mnoštva ženskih glasova. Religijske tematike, čini se.
Njena mini farma je danas deo šire mreže čuvara semena. A ono je njima sve. “Ne znamo hoćemo li dogodine imati novca, ali ako imamo svoje seme, sigurno ćemo imati šta da zasejemo, jedemo”, pojašnjava Beatris pokazujući stotine teglica i flaša punih različitog sadnog materijala.
Otvorila nam je vrata banke semena njihove seoske zajednice, u koju ona i nekoliko desetina drugih porodica donose sadni materijal na čuvanje.
Kako izgledaju plantaže kafe? Evo kako se proizvodi sirovina za naš omiljeni napitak
Značajna je to kolekcija, prava oda bioraznolikosti. Ponosno pokazuje razne vrste povrća naša sagovornica, dok desetak simpatičnih klinaca s vrata nemo prati svaku njenu reč, svaki naš korak.
U sklopu IFAJ svetskog kongresa agrarnih novinara posetili smo Keniju
 
 Na pitanje da li bi prodala kolekciju da joj neko ponudi veliki novac, Beatris odgovora da je ispunjena što može druge da uči poljoprivredi. Da je srećna što njena deca danas nisu gladna, i ponosna što “može ponekad da kupi komad moderne odeće deci” kad proda povrće na tržnici.
Tako je ekonomsko pitanje dobilo prilično životan odgovor, dok u pozadini komšinice nama u čast, ispod nadstrešnice, započinju novu pesmu.
Jer nije u novcu sve.
Foto prilog
Tagovi
Autor