"Komšinice u Jakovcu takmiče se koja će prva da sadi, ali i pored toga jedna drugoj ipak pomažu", kaže Biljana Cvetković iz ovog sela.
Okruženo šumovitim brdima, livadama, oranicama i voćnim zasadima nedaleko od Knjaževca nalazi se malo selo Jakovac.
Zaseoka gotovo i da nema, jer su kuće raspoređene duž puta, a od kraja, pa sve do početka sela protiče potok. Iako selo nema ni 200 meštana u polju se uvek neko nađe, a posla stalno ima. S obzirom na to da je početak vegetacije na samom pragu, poljskih radova je sve više, pa je prva polovina marta u ovom selu rezervisana za pripremu zemljišta i sadnju gradine.
U vezi sa tim zašto se domaćice utrkuju koja će prva da sadi porazgovarali smo sa Biljanom Cvetković iz ovog sela koja nam je najpre objasnila šta reč gradina zapravo znači.
"Još od davnina je poznato, a čula sam i od starih predaka da baštu koja se nalazi oko kuće u ovom kraju zovu gradina", počinje priču naša sagovornica.
U zavisnosti od vremenskih uslova, Jakovčani uglavnom još u februaru počinju sa pripremom zemljišta, a ima i onih koji još tada posade najpre luk, a onda i ostalo povrće.
"Zbog niskih temperatura i mrazeva koji su se javili krajem februara nismo mogli da pripremimo zemljište, već smo sačekali početak marta kada su dnevne temeprature bile iznad 10 stepeni."
Prema rečima ove jakovačke domaćice, prvi radovi podrazumevaju najpre freziranje i usitnjavanje zemljišta kako bi se ono adekvatno pripremilo, posebno za setvu sitnog semena. Jakovčanke od svih povrtarskih kultura najpre sade crni luk.
"Naše babe su nekada govorile 'Otomo da nabckamo luka', a mi u današnje vreme kažemo da luk sadimo", napominje.
U momentu kada to vremenski uslovi dozvole, a ove godine je to bila prva nedelja marta, nakon što je suprug pripremio zemljište, pristupili su sadnji crnog luka.
"Komšinice u Jakovcu takmiče se koja će prva da sadi, ali i pored toga jedna drugoj ipak pomažu."
Kada njih nekoliko utanače koja će kada da sadi, sve odlaze kod one koja je prva kupila semenski luk i uz kafu i posluženje, pošalicu i smeh, radove u polju pretvore u dobro druženje. Uprkos takmičarskom duhu, uvek su tu jedna za drugu.
Odmah nakon sadnje crnog luka, tog dana ili već narednog seju i ostale povrtarske kulture bez kojih se ne može zamisliti ni letnja, a ni zimska trpeza u ovom selu.
U gradinama jakovačkih domaćica početkom marta seje se peršun, celer, paškanat, cvekla, blitva, šargarepa, rotkvice, praziluk, zelena salata, grašak, krajem marta paprika i paradajz u zaštićenom prostoru, a nakon toga i pasulj, boranija i tikvice na otvorenom polju. Rasad paradajza i paprike se na otvoreno polje iznosi krajem aprila, nekad i početkom maja u zavisnosti od vremenskih uslova.
"Svake godine kulturama menjam mesto uzgoja zbog prezimelih štetočina, ali i bolesti, a od hemijskih preparata koristim samo ono što mora i kada mora. Čak ni totalne herbicide ne koristimo, već tokom sezone iznikle korove isključivo plevljenjem odstranim", pojašnjava naša sagovornica.
Od momenta kretanja vegetacije, pa sve do jeseni, Biljana i njene komšinice pored ostalih obaveza na selu, posvećene su povrtarskim kulturama u bašti u kojoj uvek ima nekog posla. U tome, kako kaže, najviše i uživa.
Kako to izgleda pogledajte u galeriji fotografija ispod teksta, kao i u videu.
Foto prilog
Tagovi
Autorka