Le Due Valli, najveći evropski proizvođač organskog paradajza

Ušće reke Po (Pad) u Jadransko more naseljavali su još stari Etrušćani. Tok vodotoka se kroz godine menjao, a u zadnjih sto ovde je ljudska ruka kreirala brojne nove poljoprivredne površine. Ovdašnji su stanovnici kultivisali područje delte i tako stvorili najmoćniju poljoprivrednu regiju u Italiji.

Danas su tu u uzgoju sve kulture osim citrusa i maslina, a ova je regija prema zadnjim podacima nacionalni broj jedan u uzgoju šargarepe i špargle.

Zanimljivo je kako je ovo područje ispod nivoa mora, a prožima ga 4.300 kilometara kanala pa nije niti čudno kada meštani za svoju okolinu kažu da je mala Holandija.

Polovina njihove zemlje je u ratarskoj proizvodnji, dok je ovde vrlo intenzivno prisutna proizvodnja različitog voća i povrća.

Valivo - domaća sorta paradajza

"Ferara je danas najvažnija italijanska poljoprivredna pokrajina", rekao je Nikola Martini (Nicola Martini) direktor marketinga u Le Due Valli koja bi u prevodu glasila 'dve doline' i dodao kako je agrar ovde ozbiljna industrija, ali industrija s dušom.

Njihova kooperacija upravlja s 18.000 hektara što je gotovo 10% površina čitave regije. Ovdašnji proizvođači su se u prošlosti udružili i osnovali kompaniju koja je pre dvadesetak godina investirala u fabriku za preradu paradajza, a koja je smeštena između okolnih zasada.

Kratak put od zemljišta do prerađivačkih pogona im omogućuje transparentnost i kvalitetan finalno sertifikovan proizvod. Veliki deo njihove proizvodnje paradajza baziran je na domaćoj sorti 'Valivo', koju proizvode na otvorenom. Pri tom koriste vlastito seme uz podršku lokalne fabrike koja ga obrađuje i priprema, a sve za potrebe njihove ekološke proizvodnje. 

"Danas naša kooperacija broji 40 proizvođača i mi smo najveći proizvođač organski uzgojenog paradajza u Evropi", kaže ponosno Martini te dodaje kako im je proizvodnja paradajza daleko isplativija, od ostalih kultura koje imaju u rotaciji.

2.500 hektara paradajza

Veliki je to sastav - samo pod paradajzom imaju 2.500 hektara, od čega 1.300 u sertifikovanoj organskoj proizvodnji s prosečnim prinosom od 60 tona po hektaru, za koju lokalni proizvođači dobiju 130 evra po toni isporučene sirovine. 

U konvencionalnoj proizvodnji na 1.200 hektara prošle su godine ostvarili cenu od 86 evra po toni uz prinose od oko 100 tona po hektaru. 

Najveći kupci njihovog prerađenog paradajza su nemačke fabrike koje proizvode sokove. Godišnje proizvedu koncentrata 10.000t kog prodaju tim industrijama. Samo manji deo njihovih koncentrata i pasiranog paradajza ide u prodaju kroz trgovačke lance prema domaćinstvima pod brendom 'Emilia' kao organski proizvod od paradajza.

Paradajz rotiraju u četvorogodišnjem ciklusu plodoreda - svake četiri godine između kojih vrte žitarice, kukuruz i soju na sveukupno oko 7.000 hektara.

"Raste nam tržište ekoloških proizvoda, a najveći nam je izazov povećavati površine u toj proizvodnji zbog troškova prelaznog perioda", otkrio nam je Valerio Roci (Valerio Rocchi), ovdašnji farmer i radnik fabrike u vlasništvu kooperacije.

Hektar skuplji od 30.000 evra

Zemlju delte reke Po su isušivali u fazama, te je davali lokalnim farmerima na korišćenje, a koji su je dobili u vlasništvo tek nakon 30 godina kontinuiranog korišćenja. Tako su dobili ljude u prostoru i to baš one koji se žale baviti proizvodnjom hrane.

Danas se prodajna cena ovdašnje zemlje kreće od 30 do 35 hiljada evra po hektaru, a koja se češće prodaje u blokovima od po 18 hektara (nastali izgradnjom kanalske mreže). Jedna takva jedinica može se kupiti za 600.000 evra.

"Ovo područje delte reke Po je kroz istoriju bilo veliko močvarno područje. Reka je i u više navrata menjala tok, koji su na kraju naši ljudi uredili", pokazujući u detalje arhivske karte, opisao je ovaj teren arhitekt Maricius Marcialis (Maricius Marcialis) iz Ferare (Ferrare). 

Ovaj grad nalazi se u severnoj Italiji, svega 40 kilometara severoistočno od Bolonje (Bologne) i glavni je grad istoimene pokrajine Ferara u regiji Emilija Romanja (Emilia-Romagna).