Proizvodnja rasada biljnih vrsta je zahtevna, ali osigurava ujednačeno nicanje, rast mladih biljka i veće prinose.
Zima je period planiranja i pripreme setve rasada raznih biljaka. Iskusni baštovani, ali i početnici, znaju da će od kvaliteta rasada zavisiti uspeh sledeće sezone i pristupaju ovoj aktivnosti dobro pripremljeni.
Proizvodnja rasada se odvija u zatvorenom prostoru, proces klijanja, nicanja i razvoja mladih biljaka je sigurniji i manje podložan uticajima spoljne sredine. Na ovaj način omogućava se manji utrošak semena, ujednačeno nicanje i razvoj mladih biljaka, koje kasnije ranije plodonose, a proizvodnja se može tempirati prema zahtevima tržišta.
Uspešne proizvodnje rasada nema bez zadovoljenja određenih zahteva. Seme za setvu treba pomno odabrati. Samo će kvalitetno seme imati visok procenat klijanja i nicanja. Seme treba da je karakteristične boje, bez simptoma oboljenja i oštećenja od insekata. Količinu semena treba odrediti, a ona zavisi od veličine semena i od potrebnog broja biljaka.
Broj semenki u jednom gramu uslovljen je veličinom (krupnoćom) semenki:
Kod setve je važno odlučiti da li ćemo sejati seme sorti ili hibrida. Za male baštovane uzgajanje sorti je najbolji izbor. Sortno seme iz generacije u generaciju prenosi karakteristike sorte i uvek možete ostaviti određen broj biljka, koje će vam obezbediti seme za novu sezonu. Na taj način ćete izbeći troškove kupovine semena za svaku sezonu, ali se možete posvetiti uzgajanju starih sorti čije seme ne možete pronaći u poljoprivrednim apotekama.
Veliki proizvođači se najčešće odlučuju za seme hibrida. Ovo seme je potrebno kupovati za svaku sezonu, jer se dobija ukrštanjem roditeljskih linija i ne prenosi svoje karakteristike na svoje potomstvo.
Rasad celera (Foto: Aris Papachristou / Flickr)
Jedan od načina uzgajanja je proizvodnja čupanog rasada u toplim lejama. Nedostatak ovog načina uzgajanja rasada je što je veliki broj biljaka na maloj površini, brzo širenje biljnih bolesti (poleganje rasada), izduživanje biljka, prilikom čupanja dolazi do oštećenja korena biljaka.
Setvu u posude koriste mali baštovani. U plastične posude se seje veća količina semena. Proizvodnja rasada može ići u dva smera:
Najbolje je birati uže posude, koje se mogu postaviti na prozorsku dasku. Dubina posuda treba da je najmanje od 8 cm do 10 cm, kako bi se obezbedilo dovoljno prostora za razvoj korena izniklih biljaka.
Neke biljne vrste je najbolje posejati u zasebne saksije. To se odnosi na kulture koje ne podnose oštećenje korena prilikom presađivanja, kao što su patlidžan, krastavac.
U proizvodnji rasada najčešće se koristi setva semena u kontejnere, koji mogu biti plastični ili od stiropora. Veličina kontejnera je standardna, dužina 50 cm i širina 3 3cm. Na 1m² može stati šest ovakvih kontejnera. Kontejneri se mogu koristiti i kroz nekoliko uzgojnih ciklusa, ali ih je prethodno potrebno dobro oprati i dezinfikovati, kako ne bi prenosili prouzrokovače oboljenja na nove biljke i na taj način izazvali propadanje proizvodnje.
Broj otvora na kontejnerima je različit i kreće se od 40 do 209. Izbor kontenera je uslovljen veličinom mlade biljke, potrebom korena za supstratom i prostorom, da li ćemo proizvoditi mlade biljke za pikiranje ili direktno proizvodimo rasad u kontejnerima. Za manje mlade biljke uzimaju se kontejneri sa većim brojem otvora. Tako za salate koristimo kontejnere sa 160 ili najčešće sa 104 otvora.
Prednost uzgajanja rasada u kontejnerima što se rasad vadi bez oštećenja korena i sa celim grumenom supstrata. Na ovaj način smanjujemo stres prilikom presađivanja i osiguravamo bolji prijem presađenih biljaka.
Foto: Anjo Kan / Bigstock
Autorka