Pretraživanje tekstova
Italija proizvodi manje nego što troši, pa domaći proizvodi uvek pronalaze mesto. Iz uvoza dolazi jeftiniji i lošiji beli luk.
Italijanska domaća proizvodnja belog luka ne zadovoljava potražnju, pa se ostatak uvozi, iako trgovci imaju tendenciju pomoći italijanskoj proizvodnji. Na primer, Italija je u 2014. godini izvozila polovinu svoje berbe i jedanko toliko uvozila, pa je tako visokokvalitetni beli luk odlazio van granica, a uvezen je jeftin i nekvalitetan, navodi freshplaza.
"Veličina glavica je dobra, prinosi su 10-12 tona po hektaru. Suša nije uticala na proizvodnju. Italija proizvodi manje nego što troši, pa domaći proizvodi uvek pronalaze mesto. Što se tiče cene, nikada ne ide ispod 2,5 evra za kilogram. Mđutim, inostrani je obično jeftiniji, zbog nižih troškova i viših prinosa po hektaru", priča Etore Navara (Ettore Navarra), tehničar proizvođača "Azienda Le Aie".
Trgovci obično obraćaju pažnju na poreklo belog luka, ali nisu dosledni sa oznakom Pdo (oznaka za izvornost). "Potrošači takođe ne znaju baš razliku. Više manje poznaju oznaku Doc za vina, ali ne znaju za Pdo i Pgi (oznaka za poreklo). Ipak, mogu prepoznati kvalitet domaćeg proizvoda", kaže Navarra.
U martu je u Sulmoni održana Međunarodna konvencija o belom luku, kako bi se procenila situacija i definisao put ujedinjene akcije. Na primer, potrebna je nacionalna i evropska koordinacija, kako bi se standardizovala upotreba aktivnih načela.
Foto: FilieraSi / Pixabay
Autorka
Trenutno nema komentara. Budi prvi i komentariši!
Posledice mraza u zasadima kruške, šljive i jabuke u knjaževačkom selu Jakovac.