Zoran je odustao od bankarstva i posvetio se povrtarstvu: "Želim da budem svoj na svome"

Zoran Živković i njegova supruga Marija Živković Petrović iz Čokota poznati su u niškom kraju kao veoma uspešni povrtari. Ipak, osim njihovih najbližih rođaka i prijatelja malo ko zna da oboje imaju fakultetske diplome i da su se pre nego što su se posvetili povrtarstvu bavili sasvim drugim poslovima.

Zoran je završio Ekonomski fakultet u Nišu i radio je kao bankar, dok je Marija završila geografiju na Prirodno-matematičkom fakultetu u Nišu i radila kao novinarka. Zoran nam priča da je od bankarstva odustao 2010. godine i iste godine se ozbiljno posvetio poljoprivredi. Glavni motiv bio mu je da nastavi porodičnu tradiciju i bude "svoj na svome".

"Poljoprivredom su se bavili moji roditelji, moji baba i deda i nekoliko generacija mojih predaka pre njih. Sa suprugom sam se dogovorio da se i mi time bavimo, ali smo odlučili da promenimo stari način na koji su oni obrađivali zemlju", počinje priču Zoran.

Podigli savremene plastenike

Krenuli su da intenzivno ulažu u poljoprivrednu proizvodnju, pre sve u objekte za uzganje povrća. Male plastenike slabije konstrukcije zamenili su velikim savremenim plastenicima koji omogućavaju provetravanje, čime se sprečava oboljevanje biljaka od plamenjače. Mreže koje imaju na ulazima sprečavaju ulazak insekata čime se eliminiše prskanje insekticidima.

"Ranije smo najviše proizvodili paradajz i kupus. Međutim, od kada smo pre 10 godina otvorili radnju gde prodajemo svoje proizvode, značajno smo proširili asortiman. Proizvodimo paradajz, krastavac, ljute i slatke paprike, zelenu salatu, mladi luk, rotkvice, spanać, papriku za ajvar i kupus."

Obrađuju oko četiri hektara zemlje, a od toga je oko hektar ispod plastenika.

"Kako bih se što uspešnije bavio poljoprivrednom proizvodnjom u međuvremenu sam završio Višu poljoprivrednju školu u Prokuplju. Idem na seminare i trudim se da pratim sve novine u poljoprivrednoj proizvodnji", priča ovaj vredni povrtar, dodajući da je odlazio i na studijska putovanja koje je Grad Niš organizovao.

"Tih putovanja odavno nema, što je šteta, jer smo mnogo toga mogli da naučimo od poljoprivrednika u zemljama u kojima je poljoprivreda na visokom nivou."

Nije lako, ali je "svoj gazda"

Kako kaže, nije lako baviti se povrtarstvom jer je to posao koji zahteva angažovanje 365 dana u godini. Ipak, sa druge strane, omogućava mu da bude "sam svoj gazda".

"Mogu da planiram svoje vreme, i onda kada više radiš možeš više da zaradiš. To su neke prednosti u odnosu na standardnih osam sati radnog vremena. Jeste napornije od klasičnog radnog vreman, ali možeš da uživaš u proizvodima koje sam proizvedeš i ponosan si na to što si uradio", ističe naš sagovornik.

Ističe da je manjak radne snage trenutno najveći problem.

Maksimalno iskoristite plastenik: Četiri vrste povrća su najisplatljivije!

"U Čokotu uopšte ne možemo da nađemo sezonske radnike koji bi nam pomagali nego idem u druga sela. Odlazim po 10, 15 kilometara svakog dana da bih dovozio i odvozio sezonske radnike", kaže on i dodaje da su problem i cene koje nikada ne mogu da se predvide.

"Po pravilu, kada je berba u jeku cena bude niska. Sa druge strane, cene goriva, semena, đubriva i zaštitnih sredstava stalo rastu."

Novinarka i poljoprivrednica

Njegova supruga, Marija Živković Petrović, kaže za Agroklub da je nakon što je završila geografiju igrom slučaja krenula da radi kao novinarka, ali se pored tog posla aktivno bavila poljoprivredom.

"To mi nije teško padalo jer dolazim iz porodice gde se puno radi, doduše, moji roditelji se bave stočarstvom, ne poljoprivredom. Nakon što je našem, sada dvanaestogodišnjem sinu Lazaru dijagnostifikovana spinalna mišićna atrofija morala sam da uzmem bolovanje i da se prvenstveno posvetim njemu jer ne može samostalno da se kreće", kaže ona.

Lazar i trogodišnja ćerka Mila sada su, kako kaže, njen priroitet, ali i da pomogne suprugu, svekrvi i svekru sve što može. Jedno vreme su se bavili proizvodnjom cveća, jer ona mnogo voli cveće, alii im je povrtarstvo uvek bilo u fokusu, kao i ostalim stanovnicima Čokota.

"Šest velikih hangara koje smo podigli mnogo nam olakšava proizvodnju jer su pod najlonom kontrolisani uslovi. Bavimo se prevencijom, ne dozvoljavamo da se bolest javi u plasteniku. Izbegavamo prskanje jer to poskupljuje proizvodnju, a i proizvodi su ovako zdraviji."

Nema problema sa plasmanom

Kvalitet njihovih proizvoda kupci su prepoznali, kaže ona, tako da nemaju problem sa plasmanom onoga što proizvedu. Kao i njen suprug, i ona kao trenutno najveći problem u povrtarstvu ističe problem nedostatak radne snage.

"Svekrva Slovenka je uglavnom sa suprugom u trgovini, a svekar Zlatan je u plastenicima sa sezonskim radnicima. Poljoprivreda je posao koja traži više ruku, ne može da se bavi jedan čovek iz porodice, tu treba veći broj radnika. Ipak, već nekoliko godina unazad teško ih je naći", kazala je Marija.

Potvrtarstvo nije jedina ljubav ove porodice iz Čokota. Zoran i Lazar poznati su i van Niša kao strastveni navijači Crvene zvezde. Ne propuštaju nijednu fudbalsku utakmicu voljenog kluba u Srbiji, a vrlo često su i na košarkaškim utakmicama.