Procedura pravljenja je ista kao i kod drugih pihtija, jedino na kraju kuvanja stvoren sloj masnoće izvadimo - da bi ih izbristrili. Želimo da budu providne. Inače, imaju umerene količine soli i belog luka, otkriva Dragan Spasić i dodaje da glavne sirovine uzima od lokalnih dobavljača.
Iako obično novinari dolaze do vesti i aktuelnosti, poslednjeg dana januara vest je došla Agroklubu na vrata i to na probanje. Proizvođač Dragan Spasić je sa obale Srebrnog jezera doneo našoj redakciji tepsiju pihtija od preko tri kilograma.
Spasić ne pravi bilo kakve pihtije, već "lajt" verziju i to sa junećim ribićem, dimljenim butkicama i bujonom.
"Procedura pravljenja je ista kao i kod drugih pihtija, jedino na kraju kuvanja stvoren sloj masnoće izvadimo - da bi ih izbristrili. Želimo da budu providne. Inače, imaju umerene količine soli i belog luka", otkriva Spasić i dodaje da glavne sirovine uzima od lokalnih dobavljača - junetinu od seljaka, a butkice od klanice kojoj inače i prodaje svoj konačni proizvod.
Nismo želeli da kopiramo Jovana Memedovića i snimamo se dok jedemo, ali morali smo odmah da probamo. Zaista, ovaj delikates je blaža verzija domaćeg, ali u kom dominira dimljeno meso. Što se kaže, "pojeli smo bez 'leba".
Pošto je ovo sezonski proizvod, sa pravljenjem kreće od septembra ili oktobra, zavisno od vremenski uslova, pa sve do aprila i maja kada su temperature do 20oC. Kako se ovim porodično bave, zajedno naprave 100 kg dnevno, 600 kg nedeljno, odnosno 2.400 mesečno. Kako bi odmah obezbedili plasman, domaći delikates Dragan je ponudio trgovniskim lancima i na njegovo iznenađenje, odmah je sklopio saradnju.
"Do Pihtijade u Rumenci nikad nismo izlagali ni na jednoj manifestaciji, jer sam smatrao da je to korak u nazad za mene. Kao mali proizvođač ti ideš po sajmovima, čekaš da te neko primeti i ponudi saradnju, ali ja sam taj korak preskočio, samim ti što sam 'pustio' meil i otišao direktno na razgovor kod trgovca."
Kako nam sagovornik dalje otkriva, plan pojedinih trgovinskih lanaca jeste da se prebace na pakovanu robu.
"Za sada u markete moje pihtije idu ovako - na tepsiju za rinfuz. Razmišljamo kako ćemo da ih prebacimo na pakovanu varijantu, a koliko je ona dobra - u praksi se i nije pokazala. U radnji svaki kupac želi da gleda dok mu sečeš, čak i na manifestacijama. Takođe, u moru tih pakovanja, treba naći moj proizvod", ističe Spasić i dodaje da je druga opasnost rok trajanja - od pet do sedam dana.
Njegov rodni kraj je, ono što bismo rekli, "gastarbajterski", pa mnogi meštani Zatonja rade u Italiji, Austriji i drugim zemljama Evrope. Tako je do skora i njegovo životno pitanje bilo ostati ili otići na rad u inostranstvo.
"Bio sam tamo, ali šta možeš da radiš osim na građevini. Pošto sam video da se ne snalazim mnogo u tome. Em sam težak, em sam lenj, em treba da se savijaš - to za mene nije", reče kroz šalu Spasić koji se po povratku u rodno mesto oprobao u proizvodnji hrane, a konkretno od pojave korone sa pihtijama.
Pošto mu dobro ide, ne planira da uzima drugu špahnu osim kuhinjske.
Tagovi
Autorka