Grickalice od jabuka, banana ili kajsija zvuče kao savršen spoj zdravog i ukusnog. Ipak, šta se događa s voćem kada se osuši, dehidrira ili prži i da li je takav proizvod zaista bolji izbor?
Na policama prodavnica sve češće nalazimo voćni čips uz natpise poput "bez dodatog šećera" i "100% prirodno" koje se predstavlja kao zdravija alternativa klasičnim grickalicama.
Međutim, kriju li se iza takvog marketinga činjenice koje prosečan potrošač retko primeti?
"U većini slučajeva zdraviji je od klasičnih slatkiša ili grickalica, ali treba čitati deklaracije i birati nezaslađene, minimalno obrađene proizvode", kaže za portal foodfacts.news dr sc. Mirela Marić, mag. nutr.
Navodi da su prednosti voćnog čipsa to što sadrži prirodne šećere umesto rafinisanih, kao što je to slučaj u bombonama ili čokoladicama, zatim sadrži više vlakana, antioksidansa i mikronutrijenata u poređenju sa klasičnim grickalicama, a manje zasićenih masti i često su bez dodataka poput veštačkih boja, aroma i pojačivača ukusa.
S druge strane, dodaje, nedostaci mogu biti ti što često sadrži visoke količine prirodnih šećera, pa ako je zaslađivan ili pržen na primer u ulju može imati dodatni šećer ili masti što ga čini manje zdravim. "Može biti i energetski gust – lako je pojesti više nego što biste pojeli svjžeg voća", otkriva.
Kako saznajemo, najčešći procesi prerade pri proizvodnji su dehidracija, liofilizacija i prženje gde je dehidracija najčešći način sušenja. Može doći do gubitka vitamina C jer je topiv u vodi i osetljiv na toplotu dok minerali ostaju stabilni, ali se količina nekih antioksidansa može smanjiti.
Liofilizacija ili sušenje smrzavanjem je najskuplji, ali najbolji način očuvanja nutrijenata jer voće zadržava gotovo sve vitamine, ukus i boju, dok prženje, pojašnjava, npr. vakuumsko, koristi se za "hrskaviji" čips, ali često uključuje dodavanje ulja ili masti te se gubi deo vitamina čime se smanjuje zdravstvena vrednost.
Ova nutricionistkinja kaže da uglavnom ne preporučuje ovakvu vrstu grickalica, makar i u umerenim količinama i s pametnim odabirom. "Ipak, voćni čips ponekad može biti zdrav međuobrok", dodaje.
Preporučuje da, ukoliko se biraju ovi proizvodi, obrati pažnja da su bez dodatog šećera ili ulja – deklaracija bi trebala da sadrži samo voće, a ako je moguće birati liofilizovano voće (freeze-dried).
Takođe, upozorava, pazite na porciju jer količina šećera i kalorija u njima može biti visoka i kombinujte ga sa izvorom proteina ili zdravih masti, kao što su na primer bademi, jogurt, za dužu sitost.
Predlaže i zdrave alternative voćnom čipsu:
Dr sc. Tamara Sorić, mag. nutr. takođe navodi da čips od sušenog voća može predstavljati nutritivno prihvatljiviju alternativu klasičnim slatkišima i grickalicama, ali i da je prilikom odabira takvih proizvoda važno pažljivo čitati deklaracije zbog mogućih dodataka.
"Sam proces sušenja uklanja i značajan procenat vode što povećava energetsku gustinu i koncentraciju prirodno prisutnih šećera, a istovremeno dovodi i do delimičnog gubitka nekih nutrijenata poput vitamina C", kaže Sorićeva, dodajući da s druge strane klasični slatkiši i grickalice obično obiluju rafinisanim šećerima, zasićenim i trans masnim kiselinama te solju, dok su siromašni mikronutrijentima i prehrambenim vlaknima.
Zato, objašnjava, iako takav čips može imati određene prednosti u odnosu na klasične slatkiše i grickalice njegova konzumacija treba da bude umerena u skladu s načelima uravnotežene ishrane.
Napominje isto tako da ukupni efekat obrade na mikronutrijente zavisi od vrste voća, primenjene temperature, trajanja sušenja i prisutnosti kiseonika tokom procesa.
Prema njenim rečima, voćni čips može biti praktično rešenje za međuobrok u pokretu, ali prednost uvek treba dati svežim, minimalno prerađenim namirnicama.
"Kada god je to moguće, podstičem izbor svežeg voća u kombinaciji s orašastim plodovima, semenkama ili fermentisanim mlečnim proizvodima", ističe ona, navodeći primere poput jabuka i badema ili probiotičkog jogurta s borovnicama.
U slučaju konzumacije voćnog čipsa, dodaje, savetuje pažljivo čitanje deklaracije, kao i biranje proizvoda sa što jednostavnijim sastavom - idealno 100 posto voće.
Takođe, kao i kod bilo koje druge namirnice važno je voditi računa o količini, učestalosti unosa i nutritivnoj ravnoteži obroka. "Voćni čips primarno je izvor jednostavnih šećera, pa ga je preporučljivo kombinovati s izvorom proteina i/ili masti radi boljeg glikemijskog odgovora i dužeg osećaja sitosti", saglasna je i zadarska nutricionistkinja.
Na kraju možemo zaključiti da čips od voća ponekad može biti zdrav međuobrok, ali je važno pročitati deklaraciju na kojoj je idealno ako piše "100 posto voće" i proces sušenja – liofilizacija. Dodatno, sveže voće je uvek bolji izbor od sušenog, a ako ipak biramo sušeno dobro ga je kombinovati sa izvorom proteina i zdravih masti.
Tagovi
Autorka
Partner
Ul. Franje Kuhača 18,
31000 Osijek,
Hrvatska
e-mail: info@foodfacts.news
web: https://www.foodfacts.news/