Desetina izlagača je izložilo svoje suhomesnate proizvode na tradicionalnoj Pršutijadi u Mačkatu, koja se održava 24 put.
Manifestacija Sajam suhomesnatih proizvoda poznatiji kao Pršutijada u Mačkatu okupila je veliki broj posetilaca koji su oduševljeno gledali izložene proizvode, ali i probali. Dodeljene su nagrade za najbolje proizvode.
Stručni žiri je dodelio sledeće nagrade:
Pršutijada je počela zdravicom dečaka Todora Delića.
"Diko naša, nazdravlje ti ova čaša... Ognjište ti čuvali čast i obraz roda i svojeg poroda, i štale, i košare, i torovi i obori. Sve ti puno bilo i rikalo, skičalo, meketalo, blejalo, kokodakalo... Salaši i ambari prepuniti bili, miševi se gostili, nikada ne postili, mačke vredno radile pa se njima sladile! Živeli!", nazdravio je mladi Todor.
Manifestaciju je svečano otvorio predsednik opštine Milan Stamatović, koji je poručio da kao nosioci lokalne vlasti imaju obavezu dužnost i odgovornost da ravnomerno razvijaju kompletnu teritoriju opštine.
"Sa ponosom ističem da je ovo jedna od retkih opština koja beleži porast broja stanovnika u današnje vreme kada se prazne i veliki gradovi, a da ne pričamo šta se dešava u malim mestima kao što je opština Čajetina. Mi smo se u teškoj utakmici, u teškim uslovima, izborili da sami iskoristimo svoje resurse i da sami sve ovo stavimo u funkciju. To treba svima da bude zvezda vodilja, neki smer kojim treba da idemo", rekao je između ostalog Stamatović i podsetio koliko opština ulaže u infrastrukturu sela.
Dok se razni prijatni mirise šire štandovima pažnju uvek privuku posebne atrakcije. Tako je ovogodišnja atrakcija bila slanina iz jednog komada od svinje 300 kg, a i pršut star 10 godina nije bio manje vredan pažnje
Najzadovoljniji su pobednici, koji kažu da se ovaj sajam spremaju i po dva meseca.
Jovana Radojičić, čije je domaćinstvo ove godine proglašeno za najbolju proizvodnju svinjske pršute, a prošle godine za goveđu pršutu, kaže da je potrebno puno rada i truda, i da se oko dva meseca spremaju ovaj sajam. Njeno zadovoljstvo za osvojenu nagradu je preveliko.
"Ovo je pre svega porodična nagrada, jer se svi u kući bavimo ovim poslom. Prvi je počeo pradeda Velimir, nastavio deda Živorad, pa tata Aleksandar i majka Kosana, a tu smo i moja dvojica braće Veljko i Strahinja, sestra Sofija i ja", kaže Jovana.
Proizvodnja suhomesnatih proizvoda je težak posao, a to i ona potvrđuje.
"Ovaj posao mora svakodnevno da se radi, svakog dana da se ustane rano, da se naloži vatra, da se ode na pijacu, vrati kući, da se opet sve to posoli, naniže, treba dosta truda, ali opet kada radimo svi zajedno u kući, sve je dosta lakše. A najbolje je kupovati sirovinu od ljudi koji žive blizu nas, koji uzgajaju stoku", kaže mlada Jovana i dodaje da im ovaj sajam mnogo znači, pogotovu nagrade, jer ljudi sa strane čuju za to i prepoznaju ih na drugim manifestacijama.
I porodica Radomira Šopalovića iz Mačkata ima razloga za slavlje. Njihova goveđa pršuta osvojila je prvo mesto, a slanina drugo mesto. Kao i u mnogim domaćinstvima i ovde proizvodnja suvog mesa ima dugu tradiciju.
"Među prvima ovim poslom je krenuo deda Milojko. Imao je kuću, štalu i sušaru, a zatim je moj otac Radomir napravio kasapnicu i modernizovao celu priču. Sada mi naslednici idemo napred, ali sve pridržavajući se tradicije", kaže Radomirov sin Nebojša, koji sa suprugom Sanjom vredno služi posetioce sajma.
Nebojša, koji je već dobro savladao ovaj posao, kaže da bi pršuta bila dobra i kvalitetna prvo mora meso da bude kvalitetno i dobro, i sveže.
"Drugo, što utiče na kvalitet pršute je naša receptura, ali i naš kraj poznat po ruži vetrova I na kraju ne sme se žuriti sa celim tim tokom proizvodnje. Meso mora da se dobro usoli, da tako odstoji, pa dobro da se rasoli, na sušenju da bude u početku jako slabo vatra, a posle malo jača. Sušenje zavisi od komada, a nijedno meso nije isto. Kad je hladnije vreme sušenje traje i do mesec dana. Najbolji su volovi od četiri do pet godina", kaže Nebojša i dodaje da gaje svoje bikove, a ove godine su krenuli i malo drugačije, drže junice i krave, u sistemu ispust, bez koncerata i silaže.
"To će da napravi malo veću razliku", veruje naš sagovornik.
Slađana Šopalović iz domaćinstva Dragomira Šopalovića, kaže da se već 40 godina bavi ovom proizvodnjom, da su ona i suprug druga generacija, a posao nastavljaju naslednici. Njihove stelje su posebno privukle pažnju posetilaca.
"Za stelju je najbolja ovca od 60 do 70 kg. Kada se zakolje povade se sve kosti, tako da ostane cela ovca. U soli stoji oko sedam dana i posle se rasoli u vodi da ne bi bila preslana, a zatim se stavlja u sušaru. Da bi stelja ostala široka, da se ne bi skupila, pozadi stavljamo drenovo drvo od kraja do kraja. Tako se suši 15 do 20 dana", kaže Slađana Šopalović.
Cene su sledeće; goveđa pršuta 3.000 dinara, svinjska pršuta 1.800 dinara, slanina i kobasica po 1.400 dinara, stelja 2.400 do 2.500 dinara, čvarci od 1.600 do 1.700 dinara, kavurma i pihtije po 800 dinara. Posetioci su mogli da se počaste i prasećim i i jagnjećim pečenjem, koje košta 2.500, odnosno 3.000 dinara po kilogramu, a dok porcija kupusa ili sarmi košta 800 dinara i kuvana kolenica 1.500 dinara.
Foto prilog
Tagovi
Autorka