Da li je značaj razlike u antioksidansima između ljubičastog i zelenog kupusa dovoljno veliki da bi trebalo promeniti uobičajeni izbor u prehrambenim navikama?
U svetu pravilnije ishrane ljubičasti kupus često se smatra zdravijim izborom od zelenog zahvaljujući svom višem sadržaju antioksidansa. Međutim, da li je tvrdnja da ljubičasti sadrži čak 470 odsto više preterana?
Prof. dr sc Daniela Čačić Kenjerić navodi da se osim u boji razlikuju i u svom nutritivnom sastavu, pa su tako glavni antioksidansi u kupusu glukozinolati, a u ljubičastom su dodatno istaknuti i antocijani. "Količina je glukozinolata u ljubičastom kupusu 1,1 - 1,5 puta veća od njihove količine u zelenom", ističe za portal foodfacts.news.
Uz njih, dodaje, i vitamin C ima antioksidativnu aktivnost, a opšte je poznata činjenica da je kupus jedan od dobrih izvora vitamina C.
Tako na primer konzumacijom jednog serviranja (80 g) ljubičastog kupusa zadovoljavamo gotovo 80 odsto preporučenog dnevnog unosa vitamina C, dok konzumacijom iste količine zelenog odnosno belog kupusa zadovoljavamo 50 odsto preporučenog dnevnog unosa ovog vitamina.
"Količina minerala u različitim vrstama varira i zavisi u velikoj meri od zemljišta i uslova uzgoja", naglašava Čačić Kenjerić objašnjavajući da iz tog razloga rezultati naučnih istraživanja u ovom pogledu nisu konzistentni nego nekada idu u korist zelenog/belog, a nekada u korist ljubičastog kupusa.
Uzimajući u obzir da se usled istovremene prisutnosti većeg broja biološki aktivnih komponenata ostvaruju sinergijski učinci, uobičajeno je određivanje ukupnog aktioksidacijskog kapaciteta. Prema rezultatima istraživanja, otkriva, ljubičasti ima 3,9 puta veći antioksidacijski kapacitet od belog što bi značilo da bi za isti učinak trebalo pojesti gotovo četvorostruku količinu zelenog/belog kupusa.
Kako kaže, odlučili se mi za ljubičasti ili zeleni, unećemo povrće, a budući da je preporučeno kroz dan konzumirati barem tri serviranja povrća, odabirom bilo koje vrste učinili smo korak prema ostvarenju cilja. Zato, savetuje, odluku treba prepustiti preferencijama potrošača jer bolje je da odaberu onaj koji im više odgovara nego da ih isticanjem onog koji je bolji dovedemo do toga da ne odaberu nijedan.
"Značajnije je paziti kako ga pripremamo za konzumaciju pa, na primer zakiseljavanjem, kao i kratkotrajnim kuvanjem dolazi do rasta nivoa izotiocijanata, komponenata sa pozitivnim uticajem na zdravlje", zaključuje ova univerzitetska profesorka.
Magistar nutricionizma Martina Gložinić kaže da generalno govoreći, ljubičasti kupus ima više antioksidansa od zelenog što potvrđuju istraživanja, ali mišljenja je takođe da će tačna količina varirati od sorte, uslova uzgoja, svežini i načinu pripreme, pa onda te brojke mogu varirati.
"Oba obiluju vitaminima, mineralima i antioksidansima, ali postoje neke razlike što se tiče sadržaja ovih nutrijenata, pa tako ljubičasti može imati više vitamina C, K i beta karotena i više fitokemikalija u odnosu na zeleni", navodi ova nutricionistkinja.
Kako kaže, ukoliko je neko do sad konzumirao na primer samo zeleni kupus, svakako ima smisla uz njega ubaciti i ljubičasti i na taj način povećati raznolikost ishrane i uneti više antioksidansa.
Ipak, svakako smatra kako ne bi trebalo baš uvek birati ljubičasti nego konzumirati što više različitih biljnih vrsta jer svaka ima određene benefite. "Poenta je uključiti što je više moguće boja na tanjir, pa tako uz ljubičastu, ubaciti i zelenu, crvenu, narandžastu, žutu, belu i sve ostale boje odnosno namirnice", zaključuje Gložinić.
Karmen Kokot: Pravilna ishrana stavlja naglasak na konzumaciju lokalnih namirnica
Dakle, tvrdnja koja se navodi za ljubičasti kupus nije tačna. On sadrži više antioksidansa od zelenog, ali ne u količini koja je navedena odnosno ne sadrži 470 odsto više antioksidansa.
Važno je unositi obe vrste kupusa, kao i raznolike vrste namirnica kako bismo što više obogatili našu ishranu i očuvali zdravlje.
Tagovi
Autorka
Partner
Ul. Franje Kuhača 18,
31000 Osijek,
Hrvatska
e-mail: info@foodfacts.news
web: https://www.foodfacts.news/