Pretraživanje tekstova
Po starom običaju pečenu papriku stavljamo u najlon kese da prenoći, sledećeg dana se ljušti, cedi, melje. A onda kreće prženje i dugo mešanje na smederevcu u kom najlepše pucketaju drva, a ajvar bude najukusniji, opisuju šumadijske domaćice.
Jesen je godišnje doba kada se sokacima širi miris pečene paprike koja će završiti u tegli kao izvrsna zimska poslastica. I gotovo da nema kuće na selu koja nema smederevac na kome se ovih dana uveliko peče paprika i ostavlja takozvani "srpski kavijar" ili ajvar bez kojeg nema zime, piše Toppress.
"Kod nas je tradicija pravljenja ajvara onog čistog, koji podrazumeva najkvalitetniju papriku, kako je moja baka umela da kaže onu, "kao dlan" ili slonovo uvo uz dodatak belog luka, ulja, soli i malo listova celera", kaže za ovaj medij Jelena Lazarević.
Ova vredna domaćica otkriva, da za pripremu tradicionalnog srpskog ajvara ne treba ništa više osim gore pomenutih namirnica, puno ljubavi, rada i naravno šporet smederevac.
"Po starom običaju pečenu papriku stavljamo u najlon kese da prenoći, sledećeg dana se ljušti, cedi, melje. A onda kreće prženje i dugo mešanje na smederevcu u kom najlepše pucketaju drva, a ajvar bude najukusniji. Nižu se teglice na policama u podrumu kao nekada i za zimu nema zime ovde kod nas u Šumadiji. Ukus srpskog kavijara uz domaći hleb budi sva čula i iz teglice nestane brže nego što se može i zamisliti", ističe domaćica iz Topole.
Kako smo ranije pisali, postoji više recepata po kojima možete ostaviti ajvar. Dobro je poznat ajvar od cepkane paprike, zatim barene sa dodatkom paradajza, ali i onaj sa plavim patlidžanom.
Tagovi
Ajvar Šporet smederevac Srpski kavijar Paprika slonovo uvo Jelena Lazarević
Autorka
Više [+]
Diplomirani novinar specijalizovan za agro novinarstvo. U poslu i životu vodi se Ničeovom formulom sreće: jedno "da", jedno "ne", jedna prava linija, jedan cilj...
Trenutno nema komentara. Budi prvi i komentariši!